摘要：Post hladnoratovsko proširenje NATO-a, u dosad provedena dva kruga, predstavlja najveću i najvažniju geopolitičku promjenu u Europi, nakon geopolitičke tranzicije koja se u Europi odigrala u razdoblju od 1989. do 1991. g. Treći krug proširenja, koji uključuje Hrvatsku i Albaniju, otvoren je davanjem pozivnica ovim državama na Summitu NATO-a u Bukureštu u travnju 2008. g. Proširenje je bilo i još uvijek jest dio preobrazbe NATO-a u post hladnoratovskom razdoblju u kojem je NATO evoluirao iz tradicionalnog vojnopolitičkog saveza u kombinaciju saveza i sigurnosne zajednice. Proširenje je također bilo i jest izraz američke pobjede u hladnom ratu i uzdizanja SAD-a u jedinu svjetsku supersilu. NATO je povećao svoj teritorijalni obuhvat, promijenio svoje misije, sposobnosti i ciljeve, te ih nastavlja mijenjati kako bi ostao spreman odgovoriti na buduće sigurnosne izazove koji se postavljaju pred njegove članice. Najveći izazov NATO-u u budućnosti mogao bi doći iznutra, a to je mogućnost da postane sredstvo američke globalne geostrategije i njenih ciljeva. Ako NATO želi ostati legitimnim savezom i izrastati u sigurnosnu zajednicu, ne smije postati sredstvo za ispunjavanje geopolitičkih i geostrateških ciljeva samo jedne države, pa čak ni SAD-a. Stoga je u odnosima SAD-a i Europe potreban uravnotežen pristup, prema kojem SAD ne bi koristile vojnu moć kako bi nametale svoje geopolitičke i geostrateške ciljeve pod svaku cijenu.
关键词：NATO; geopolitički ciljevi; geostrateški ciljevi; post hladnoratovsko razdoblje;; Sjedinjene Američke Države; Europa
