摘要：U radu se istražuje mogućnost primjene statističko-matematičkih pokazatelja kao što su regionalni faktor, indeks specijalizacije i središte masa u turističkogeografskim istraživanjima. Oni se upotrebljavaju u analizi osnovnih indikatora turističkog razvoja: broja turističkih dolazaka, broja stranih turista prema zemljama iz kojih dolaze i broja turističkih postelja, koji je uzet kao pokazatelj razvijenosti smještajnih kapaciteta. Primjenom takva metodološkog pristupa analizirane su specifičnosti turističkog razvoja četiriju velikih, turistički najrazvijenijih srednjodalmatinskih otoka: Brača, Hvara, Šolte i Visa. Kao referentne točke služe statistički podaci o turističkom razvoju za 1988. i 2008., tj. za godine koje omeđuju dvadesetogodišnje razdoblje unutar kojega je hrvatski turizam, kao i turizam srednjodalmatinskih otoka, doživio značajne promjene. U radu su istraženi i razvojna dinamika turizma u navedenom razdoblju te procesi polarizacije u turističkom razvoju na svakom otoku s posebnim osvrtom na procese koncentracije, centralizacije, decentralizacije i policentričnog razvoja turizma.
