摘要：Posljednjih desetljeća u mnogim dijelovima svijeta poraslo je značenje religije. U sociologiji religije sekularizacija je dugo vremena bila dominantno okvirno načelo za tumačenje razvoja religije. U međuvremenu dolaze do izražaja i drugi obrasci tumačenja, kao što su teza o individualizaciji i ekonomske teorije. Takozvani “prostorni obrat” (“spatial turn”) izgleda da još nije zahvatio sociologiju religije. Međutim, pitanja prostornosti i mjesta vrlo se intenzivno proučavaju kroz povijest religije (religijski studiji). Geografija religije donedavno se smatrala raznolikim i nepovezanim područjem. Posljednjih godina to se izmijenilo. Uočavaju se dva smjera istraživanja. Jedan se, uglavnom, bavi socijalno-geografskim problemima i metodama, dok je drugi pod utjecajem novog pristupa kulturne geografije. Oba bi češće trebala koristiti gore spomenute teorijske pristupe sociologije religije. Međutim, geografija religije ne smije izgubiti iz vidokruga svoj glavni cilj: uvijek treba ukazivati na činjenicu da se svi religijski procesi odvijaju u prostoru i imaju prostornu dimenziju.
