摘要：Nedostatak kretanja jedan je od najvećih problema suvremenog čovjeka. Želimo li postići da što veći broj ljudi usvoji aktivan životni stil, nužno je istražiti razloge zbog kojih ljudi vježbaju. Međutim, potpunu sliku motivacijske strukture nije moguće dobiti ne istražimo li na koji su način motivirani ljudi koji ne vježbaju ili tek povremeno i neredovito vježbaju, čime se bavi ovo istraživanje. Osnovni cilj rada bio je utvrditi motivacijsku strukturu 41 žene i 39 muškaraca u dobi od 18 do 35 godina, koji se povremeno bave nekom tjelesnom aktivnošću te ispitati razlike u njihovoj motivaciji s obzirom na spol. Za procjenu motivacije korištena je hrvatska verzija Upitnika motivacije za vježbanje EMI-2, koji sadrži četrnaest motiva za vježbanje. To su: kontrola težine, izbjegavanje bolesti, osvježenje, izgled, društveni pritisak, stres, zdravlje, snaga i izdržljivost, uživanje, pripadnost grupi, natjecanje, pokretljivost i izazov. Rezultati ovog istraživanja pokazuju da je motivacija ovih vježbača osrednjeg intenziteta, te da se motivacija žena i muškaraca razlikuje značajno s obzirom na 6 dimenzija. Žene koje povremeno vježbaju čine to zbog zdravlja, pokretljivosti i održanja težine, a najmanje zbog društvenog pritiska i natjecanja. Muškarci najviše povremeno vježbaju zbog povećanja snage i zdravlja, a najmanje jer im je vježbanje propisano ili nametnuto izvana.
