摘要：Astrandov test vjerojatno je najpoznatiji i najčešće primjenjivani submaksimalni test procjene aerobnog kapaciteta. U ovom istraživanju pokušala se procijeniti njegova preciznost na osnovu usporedbe rezultata testa sa rezultatima istih ispitanika dobivenih pri direktnom mjerenju tj. maksimalnom spiroergometrijskom testu opterećenja, testu čiji se rezultati smatraju objektivnim pokazateljima funkcionalnog statusa. Uzorak ispitanika sastojao se od 46 veslača i 22 trkača muškog spola, kronološke dobi 35-65 godina koji su aktivni u veslačkom odnosno trkačkom treningu rekreacijskog karaktera. Spiroergometrijski test opterećenja obavljen je na veslačkom ergometru za veslače i na pokretnom sagu za trkače. Utvrđeni su osnovni deskriptivni parametri, Pearsonov koeficijent korelacije (r=0.68 za veslače i r=0.56 za trkače), provedena simple regresijska analiza te provedeni T-test za zavisne uzorke i Fisherov F-test. Kako rezultati T-testa za zavisne uzorke ukazuju da nema značajnih razlika između procijenjenog i direktno izmjerenog maksimalnog primitka kisika (p=0.42 za veslače i p=0.27 za trkače) moglo bi se zaključiti da se procjena može upotrebljavati umjesto direktnog mjerenja. Pravi uvid u stvarnu situaciju daju tek regresijska analiza i F-test. Rezultati F-testa ukazali su na statistički značajnu razliku između rezultata u Astrandovom testu i u spiroergometrijskom testu, kako kod veslača (p=0.00) tako i kod trkača (p=0.01). Regresijska analiza ukazala je na statistički značajno sudjelovanje Astrandovog testa u predikciji stvarnog VO2max, ali ipak uz vrlo malu količinu zajedničkih informacija (R2= 0.46 za veslače, R2= 0.31 za trkače). U zaključku, primjena Astrandovog testa ima ograničenu vrijednost, test nije prikladan za procjenu aerobnog kapaciteta kod spomenutih populacija, a jednostavni testovi razlika između skupina koji su primjenjivani u utvrđivanju pouzdanosti Astrandovog testa ne daju pravi uvid u stvarno stanje koje je ponekad vidljivo već i iz samih izvornih podataka. Ograničenje ovog istraživanja je u mogućnosti generalizacije rezultata ovog istraživanja i na cjelokupnu tjelesno aktivnu mušku populaciju srednje životne dobi kod kojih je Astrand često metoda izbora zbog submaksimalnog karaktera.
