摘要:Glavni cilj ovog istraživanja bio je istražiti varijacije u građi tijela hrvatskih tenisača (dobnih kategorija do 16 Ii do 18 godina), te steći bolji uvid u prednosti i nedostatke morfoloških karakteristika. Morfološke razlike između dominantne i nedominantne ruke su također bile promatrane. U istraživanju je sudjelovalo četrdesetdevet vrhunskih hrvatskih tenisača juniora, dešnjaka. Uzorak je bio podijeljen u dvije grupe: igrači do 16 i igrači do 18 godina starosti. Upućeni međunarodnim biološkim programom, slijedeće antropometrijske varijable su bile izmjerene: visina tijela, tjelesna masa, dužina noge, dužina ruke, širina ramena i kukova, dijametar ručnog zgloba, lakta i koljena, opseg nadlaktice, opseg podlaktice, opseg grudi, opseg trbuha, te opseg natkoljenice i potkoljenice. Opseg nadlaktice se mjerio u pozicijama fleksije i ekstenzije. Somatotipi su izračunati korištenjem Heath-Carter-ovih jednadžbi. Razlike između dominantne i nedominantne ruke kod vrhunskih hrvatskih tenisača su analizirani u skladu s njihovom dobnom kategorijom koristeći t-test za značajne uzorke s statističkom značajnošću p Hrvatski tenisači dobnih skupina do 16 i do 18 godina su pretežno mezo-ektomorfi i postojanjem takvog somatotipa trebali bi stvoriti prednost u igri na mreži, te pored snažnih udaraca i sposobnost ostvarivanja velikih brzina udaraca. Također, trebaju manji broj koraka pri kretnju po na terenu. Kao što je očekivano, dugotrajno izlaganje stimulativnim podražajima treninga rezultat je većih opsega i dijametara kod dominantne ruke. Možemo zaključiti da, u vrhunskom tenisu, građa tijela ne stvara ograničenja pri maksimalnim dostignućima za veliku većinu testiranih igrača.