摘要：Značajno teritorijalno širenje dalmatinskog posjeda, procesi redistribucije pomorsko-trgovačkog prometa koji ukida dotadašnji ekskluzivitet venecijanske luke na štetu rastućih slobodnih luka Trsta i Rijeke s jedne strane te Ancone s druge strane te sve primjetnija diplomatska inferiornost Mletačke Republike 18. stoljeća koja je pruzročila politiku neutralnosti, obilježili su promatrano razdoblje na jadranskom prostoru. Uočavanje ključnih procesa proizašlih iz osvješćivanja novonastale situacije među vodećim slojem Republike bit će glavni cilj teksta. To osvješćivanje bit će označeno ponajprije aktivnijim odnosom prema Dalmaciji i pokretanjem upravno-društvenih reformi čiji rezultati neće znatnije poboljšati gospodarske prilike Dalmacije, ali će svakako označiti stanoviti iskorak u odnosu na prethodni period.
