摘要：U radu se dijakronijski i sinkronijski analiziraju povijesne i tehnološke mogućnosti ekologije i transendentne komunikacije provedbenom multilateralnom metodologijom postignuća suvremene ekološke i komunikološke transcendentne misli. Opća je spoznaja da se svijet nalazi u velikoj globalnoj krizi, a ekologija i tehnologija u novom humanom izazovu koji postaje dominantna odrednica ljudskog promišljanja, ponašanja i djelovanja u suvremenom komunikacijskom i tehnološkom svijetu. Suvremeni život postavlja humanu ekologiju u prvi plan, pozornošću kako se tehnologija razvija u okruženju tehnologije transcendentne komunikacije. Autor u radu ukazuje kako se tehnologija i ekologija ne smije prepustiti stihiji, nego se sve tehnologije moraju humano, komunikacijski i stvaralački primjenjivati, kako bi se maksimalno zadovoljili postojeći tehnološki uvjeti komunikativnog okruženja, prostora, kulture, tradicije i edukativne osposobljenosti svih građana.
