摘要：Pojava globalne komunikacije, Interneta, mreže i umreženog društva uvjetovala je preobrazbu strukture temeljne sociološke kategorije - ljudskog rada. Unutar nove društvene-mrežne konfiguracije kao ključne infrastrukture koja omogućava razmjenu informacija i znanja, nailazimo na oblike rada koji posjeduju vlastitu, bitno drugačiju dinamiku i zakonitost, čija je glavna odlika mobilnost. Uz nove oblike rada vezuju se visoko racionalizirana, nebirokratizirana radna mjesta i privremena zaposlenost. Teleworking – rad na daljinu, te globalni virtualni timovi ilustracija su rada u virtualnom okruženju čije su glavne značajke fleksibilnost, geografska disperziranost i veća konkurentnost. Uz pozitivne sociokulturološke aspekte širenja mreže koji podrazumijevaju nove obrasce društvene interakcije, autorice ističu i negativne posljedice u vidu društvene izolacije, «sloma komunikacije» i obiteljskog života. U tom kontekstu, buduća istraživanja i dalje će obuhvaćati nedovoljno istražne koncepte mobilnosti, prostornu i vremensku fleksibilnost i njihove implikacije na oblike rada.
