摘要：Neracionalno korištenje prirodnih resursa dovelo je do ekološke krize, «krize okoline», «krize sirovina», «krize energije», koja je rezultirala brojnim socijalno-ekonomskim problemima, koji rezultiraju promjenama u čovjekovu komunikacijskom ponašanju. Kada govorimo o grafičkoj tehnologiji, tehnološki napredak doveo je do rapidnog rasta utjecaja i važnosti tiska, ali i do ubrzanog devastiranja ograničenih prirodnih resursa i onemogućavanja potrebnog vremena da se završi ciklus njihove obnove. Medijski se sadržaj svojom formom prilagođava razvoju ICT tehnologije, na što su mediji prisiljeni sve većim brojem korisnika Interneta, mobilnih mreža i ostalih naprednih komunikacijskih kanala. Danas smo svjedoci i korisnici novih medija koji nam omogućuju potpunu zamjenu papira kao medija za širenje informacija. Sve te promjene mogu se promatrati kao kulturološki, socijalni i komunikološki proces prilagodbe tehnologije u procesu stvaranja novih modela življenja i sporazumijevanja svih građana o bitnim pitanjima za razvoj čovjeka i društva u cjelini. Metodom sinkronijske i dijakronijske analize i sinteze, te kauzalne neksperimentalne metode empirijskog istraživanja, autori istražuju utemeljenost hipoteze da (ne)ekološka svijest korisnika medijskih sadržaja utječe na njihovo komunikacijsko ponašanje, te time na razvoj novih konvergentnih grafičkih tehnologija. Upotrebljeni instrument mjerenja čini nestrandardizirani anketni upitnik. Empirijsko istraživanje je provedeno u razdoblju 15.10.-1.11.2011., na uzorku od 214 ispitanika koji pripadaju studentskoj populaciji. Ova skupina je odabrana jer pripadaju populaciji koja u velikoj mjeri koristi nove tehnologije za komuniciranje, te će upravo njihove navike i komunikacijski odabiri određivati i trendove razvoja komunikacijskih tehnologija u budućnosti.
