摘要：Drugu polovicu XX. stoljeća obilježila su shvaćanja o sekularizaciji kao bitnom trendu u razvoju suvremenih društava. Kraj stoljeća je, međutim, dočekan s rezultatima koji su inkompatibilni s ranijim projekcijama. Religija i religijske zajednice, još konkretnije, doživljavaju svoju društvenu rehabilitaciju. Općeprepoznatljiv proboj religijskog utjecaja prepoznatljiv je, posebice, u tranzicijskim zemljama, onima koje je, pola stoljeća prije toga, karakterizirao sektaški odnos prema religiji i religijskim zajednicama, ali i prema religijskim slobodama. Konfesionalno podijeljena društva, pri tome, kakvo je bosanskohercegovačko, posebice su zanimljiva. Što, primjerice, karakterizira osnovne trendove u vezi s religioznošću i društvenom ulogom religije u njima. Može li se, potom, govoriti o teokratskim društvenim ambicijama, ali i potpori građanstva takvim ambicijama? Koliko su, na koncu, religijske zajednice u uvjetima izmijenjenih društvenih trendova faktor integriranja, a koliko instrument društvene dezintegracije.
关键词：religija; religijske skupine; religijsko obrazovanje; religija i politika
