期刊名称：International Review of the Aesthetics and Sociology of Music
印刷版ISSN：0351-5796
出版年度：2007
卷号：38
期号：2
页码：197-216
出版社：Hrvatsko muzikološko društvo, Razred za glazbenu umjetnost i muzikologiju HAZU, Sveučilište u Zagrebu – Muzička akademija
摘要：Estetika glazbe, glazbena kritika i historiografija, kao i muzikologija i/ili etnomuzikologija u suvremenom smislu riječi počele su se u Hrvatskoj razvijati tijekom 19. stoljeća. Osnovne teme kojima se onodobna hrvatska estetika glazbe bavila bilo je pitanje nacionalnog u glazbi, zatim romantička emotivistička teorija glazbe kao jezika osjećaja, te Hanslickova ideja glazbe kao autonomne umjetnosti. Na tom području posebno se ističu svojim radnjama Vj. Novak, F. Kuhač i F. Marković. Prva glazbena kritika anonimnog autora napisana je i objavljena na njemačkom jeziku u književno-zabavnom časopisu Luna 1826. godine. Tijekom razdoblja narodnog preporoda počinju se objavljivati u Danici Horvatskoj izvješća i prikazi glazbenih dogadjanja. Međutim, prvom pravom glazbenom kritikom na hrvatskom jeziku drži se opsežan tekst Stanka Vraza o izvedbi opere Ljubav i zloba V. Lisinskoga 1846. godine. Svojom kritičkom prosudbom glazbeni kritičari nastoje zadovoljiti estetičke i nacionalne kriterije. Nakon Vraza i D. Demetra ističu se svojim glazbeno-kritičkim tekstovima F. Kuhač i Vj. Novak, književnici A. Šenoa i I. Vojnović, zatim (na njemačkom jeziku) H. Hirschl i J. Belović-Bernadzikowska, vjerojatno prva žena u Hrvatskoj koja se bavila glazbenom kritikom. Prijelaz 19. u 20. stoljeće obilježen je djelovanjem A. G. Matoša, koji je inaugurirao impresionističku glazbenu kritiku u Hrvatskoj, elemente koje su djelomice slijedili M. Cihlar Nehajev i D. Melkus. Zanimanje za pitanja nacionalnog u glazbi rezultirala su takoðer na području muzikologije, etnomuzikologije i glazbene historiografije pojačanim interesom za prikupljanje folklornih napjeva već od prve polovice 19. stoljeća, ali i istraživanjem hrvatske nacionalne glazbene povijesti, poglavito od druge polovice 19. stoljeća. Ključna osoba u navedenim disciplinama bio je F. Kuhač, koji je, napokon, prvi u Hrvatskom tisku inaugurirao sam termin muzikologija još 1886. godine. Tijekom posljednjeg desetljeća 19. stoljeća Vj. Novak je napisao prvu opću povijest glazbe, odnosno prvu glazbeno historiografsku sintezu u Hrvatskoj, koja je ostala neobjavljena do 1994.
