出版社：Katedra za društvene i humanističke znanosti u medicini Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci
摘要：Podliježući različitim pritiscima, od vlastitog samodokazivanja do utjecaja roditelja, trenera i šire društvene zajednice radi slave i novca, sportaši se često nalaze u iskušenju da koriste zabranjena sredstva u svrhu poboljšanja rezultata. Ta sredstva djeluju na povećanje mišićne snage i mase, otklanjaju umor, maskiraju druga zabranjena sredstva prilikom testiranja, dovode do bržeg oporavka, ali imaju niz drugih učinaka, vrlo često štetnih po zdravlje. Primjena zabranjenih sredstava u suprotnosti je s tjelesnim i mentalnim integritetom sportaša i sportskom etikom. Poznatiji naziv za primjenu zabranjenih sredstava je doping i predstavlja jedan od najvećih problema u sportu. U zabranjena sredstva ubrajamo zabranjene supstancije i zabranjene metode. Da bi se neko sredstvo našlo na popisu zabranjenih sredstava potrebno je zadovoljiti dva od tri sljedeća kriterija: poboljšanje izvedbe, štetnost po zdravlje ili nespojivost s duhom sporta. Borba protiv dopinga u sportu već je dugi niz godina strateški važna, kako na nacionalnom tako i na globalnom nivou. Države, Međunarodni olimpijski odbor, međunarodne sportske federacije, nacionalni sportski savezi te različita vladina tijela i nevladine udruge uključeni su u kreiranje politike i strategije za borbu protiv dopinga u sportu. Rezultat tih nastojanja je osnivanje svjetske agencije za borbu protiv dopinga u sportu (WADA) 1999. i po uzoru na nju nacionalnih agencija za borbu protiv dopinga u sportu. Hrvatska agencija za borbu protiv dopinga u sportu (HADA) osnovana je 2007. s ciljem promicanja sporta bez dopinga i zaštite sportaša od neželjenih posljedica.
