摘要：Kroz ovaj članak se želi pokazati zašto bi ekleziološki bilo korisno čitati Rimljanima poslanicu prvenstveno kao misijsko-strateški dokument. Razumijevanje Pavlove globalne misijske namjere pomaže prepoznati kako se poticaj na jedinstvo u parenezi poslanice usko povezuje kako s doktrinarnim temama poslanice tako i s pastoralnim problemom podijeljenosti po nacionalnosti među rimskim kršćanima. Jedinstvo, čini se, Pavao smatra uvjetom za uspješnost svoje svjetske misije. Takvo jedinstvo moglo bi biti jednako važno za kršćansko svjedočanstvo u post-modernom globalnom selu.
