摘要：Uvod i problem istraživanja Veći broj dosadašnjih istraživanja bavio se proučavanjem biomehaničkih faktora koji određuju uspješnost u sprinterskom trčanju (za pregled vidi Mero i sur., 1992; Čoh i sur., 2003; Korhonen i sur., 2003; Babić, 2005; Wang, 2006). Utvrđeno je, između ostaloga, da maksimalnu brzinu trčanja određuju sljedeći kinematički parametri: frekvencija i duljina koraka, trajanje kontakta stopala s podlogom i trajanje nekontaktne faze (faza leta) (Bellotti, 1991; Brueggemann i Glad, 1988; Müller i Hommel, 1997; Harland i Steele, 1997; Ferro i sur., 2001). Maksimalna sprinterska brzina zapravo je rezultat optimalnog odnosa između duljine i frekvencije koraka. Osnovni problem ovog istraživanja je utvrditi međusobne odnose između kinematičkih parametara (duljina koraka, frekvencija koraka, trajanje leta i trajanje kontakta) pri trčanju maksimalnom brzinom te njihove relacije s morfološkim obilježjima i varijablama eksplozivne snage kako bi se što potpunije odredili mehanizmi koji određuju uspješnost u sprinterskom trčanju na entitetima koji nisu vrhunski sprinteri. Metode istraživanja Istraživanje je provedeno na uzorku od 133 studenta muškog spola, u dobi od 19. do 24. godine (dob 21,7 ± 1,08 godina; visina 180,8 ± 6,98 cm; masa 76,6 ± 7,62 kg), koji redovito pohađaju nastavu na prvoj godini studija Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U ovom istraživanju izmjerene su tri skupine varijabli koje opisuju: eksplozivnu snagu, morfološka obilježja i kinematička obilježja sprinta. Za sve su varijable izračunati osnovni deskriptivni parametri: aritmetička sredina (Mean), minimalni rezultat (Min), maksimalni rezultat (Max), standardna devijacija (SD). Normalnost distribucije varijabli testirana je Kolmogorov-Smirnovljevim testom na razini pogreške zaključivanja od 0,05. Latentna struktura morfoloških obilježja i indikatora eksplozivne snage utvrđena je komponentnim modelom faktorske analize uz pomoć Guttman-Kaiserova kriterija i neortogonalne rotacije inicijalnoga koordinatnog sustava s promax kriterijem. Relacije između varijabli eksplozivne snage i morfoloških obilježja s kinematičkim parametrima (frekvencija koraka, duljina koraka, trajanje kontakta i trajanje leta) pri trčanju maksimalnom brzinom utvrđene su kanoničkom analizom. Rezultati i rasprava Analizom deskriptivnih parametara (tablica 1) potvrđena je pretpostavka o normalnosti distribucije rezultata u većini varijabli uz pogrešku zaključivanja od 0,05. Izuzetak čine morfološke varijable dijametar lakta (ED), kožni nabor na trbuhu (AS), kožni nabor na potkoljenici (LLS), opseg podlaktice (FC) i opseg potkoljenice (CC). Kako bi se skup manifestnih morfoloških varijabli sveo na manji broj latentnih dimenzija, primijenjena je metoda glavnih komponenata. Primjenom GK kriterija dobivene su tri glavne komponente koje objašnjavaju oko 72% zajedničke varijance manifestnih varijabli (tablica 2). Neortogonalnom rotacijom prema promax kriteriju (tablica 3) dobiveni su faktori dimenzionalnost skeleta, u kojem dominira longitudinalna komponenta, cirkularna dimenzionalnost ili voluminoznost tijela i potkožno masno tkivo. Isto tako, utvrđena je i latentna struktura varijabli eksplozivne snage. Dobivena su dva faktora: eksplozivna snaga tipa skoka i eksplozivna snaga tipa bacanja. Prema rezultatima iz tablice 7 (koja prikazuje korelacije između kinematičkih parametara) vidljivo je da frekvencija koraka (TLASF) ima negativne i relativno visoke korelacije sa svim ostalim kinematičkim parametrima (TLASL, TLCAD i TLFAD), što upućuje na zaključak da studenti Kineziološkog fakulteta koji postižu veću frekvenciju koraka (TLASF), imaju u prosjeku kraću duljinu koraka (TLASL), kraće trajanje leta (TLFAD) i kontakta (TLCAD), odnosno, oni koji postižu veću duljinu koraka, imaju u prosjeku duže trajanje leta i kontakta te nižu frekvenciju koraka. Valja istaknuti da je dobivena negativna korelacija (r=-0.73) između frekvencije i duljine koraka vrlo slična korelaciji (r=-0.70) dobivenoj u istraživanju koje su proveli Hunter, Marshall i McNair (2004). Kako bi se otkrili i potpunije objasnili mehanizmi koji određuju sprintersku uspješnost, potrebno je utvrditi sve bitne odnose između faktora eksplozivne snage i morfoloških faktora te kinematičkih parametara (duljina koraka, frekvencija koraka, trajanje kontakta i trajanje leta) pri trčanju maksimalnom brzinom. U tu svrhu korištena je kanonička analiza. Prema rezultatima kanoničke analize, od četiri moguća para linearnih kompozita (kanoničkih faktora), izdvojila su se dva čija je kanonička korelacija statistički značajna. Obje kanoničke korelacije su relativno visoke (0.76 i 0.57). Prvi kanonički faktor u prostoru kinematičkih parametara u najvećoj mjeri određuje duljina kora-ka (TLASL), dok je prvi kanonički faktor u prostoru morfoloških faktora i faktora eksplozivne snage (tablica 9) određen pozitivnom korelacijom faktora eksplozivne snage (F_POW_J, F_POW_B) i dimenzionalnosti skeleta (F_DS) te negativnom korelacijom faktora potkožno masno tkivo (F_SFT). Dobiveni rezultati ukazuju na to da studenti Kineziološkog fakulteta veće tjelesne visine, manje količine potkožnog masnog tkiva i bolje razvijene eksplozivne snage (prije svega tipa skoka) postižu duži korak pri trčanja maksimalnom brzinom, što je u skladu s rezultatima dosadašnjih istraživanja (Gajer i sur., 1999). Analiza strukture drugoga kanoničkog faktora u prostoru morfoloških faktora i faktora eksplozivne snage pokazuje vrlo visoku pozitivnu korelaciju faktora dimenzionalnosti skeleta (F_DS), dok je struktura drugog kanoničkog faktora u prostoru kinematičkih parametara bipolarna (tablica 9). Na negativnom polu najbolje ga određuju frekvencija koraka (TLASF), a na pozitivnom polu trajanje kontakta (TLCAD). Opće je poznato da sportaši veće tjelesne visine trče s manjom frekvencijom koraka te im je i vrijeme kontakta s podlogom nešto duže, što je također potvrđeno i ovim istraživanjem. Dakle, u populaciji studenata Kineziološkog fakulteta, utvrđena je negativna korelacija između frekvencije i duljina koraka pri maksimalnoj brzini trčanja, što je posljedica pozitivne povezanosti dimenzionalnosti skeleta s duljinom koraka te njene negativne povezanosti s frekvencijom koraka (slika 1). Zaključak Dobiveni rezultati pokazuju da studenti Kineziološkog fakulteta koji imaju veću dimenzionalnost skeleta, manju količinu potkožnog masnog tkiva i bolje razvijenu relativnu eksplozivnu snagu (eksplozivnu snagu tipa skoka) postižu duži korak pri trčanju maksimalnom brzinom, dok studenti veće dimenzionalnosti skeleta trče manjom frekvencijom koraka te im je vrijeme kontakta s podlogom nešto duže. Stoga se može zaključiti da su duljina i frekvencija koraka pri trčanju maksimalnom brzinom u negativnoj korelaciji, što je posljedica pozitivne povezanosti dimenzionalnosti skeleta s duljinom i negativne povezanosti s frekvencijom koraka, te da na duljinu koraka pozitivno utječe eksplozivna snaga, a negativno potkožno masno tkivo. Dobiveni rezultati ovog istraživanja prilog su boljem razumijevanju čimbenika koji determiniraju uspješnost u sprinterskom trčanju u populaciji entiteta koji nisu vrhunski sprinteri te time omogućuje nastavnicima, trenerima početnika ili pak kondicijskim trenerima u drugim sportovima potpuniji uvid u mehanizme koji određuju sprintersku efikasnost.
