摘要：Uvod Učitelj i odgojitelj su prve osobe koje dijete susreće pri prelasku na organizirani rad u tjelesnom i zdravstvenom odgojno-obrazovnom području. Oni su nosioci, organizatori i rukovodioci odgojno-obrazovnog procesa. Stoga u središtu njihove edukacije treba biti kvaliteta rada usmjerena kako na teorijska i praktična znanja supstratne znanosti kineziologije tako i na njenu primijenjenu disciplinu- kineziološku metodiku, kroz primjenu odgovarajućih metoda i organizaciju rada koja afirmira vezu između postavljenih zahtjeva predmeta i razine umijeća učenika. Osposobljenosti u ovom području doprinosi i predmet Kineziološka kultura, koja studentima daje neophodne motoričke, ali i teorijske informacije istodobno transformirajući njihove osobine i sposobnosti. Cilj je rada, na empirijskim podacima, ustanoviti apsolutne i relativne promjene u broju sati kolegija koji osposobljavaju buduće odgojitelje i učitelje za rad u tjelesnom i zdravstvenom odgojno-obrazovnom području nakon prilagodbe hrvatskih nastavnih planova i programa Bolonjskoj deklaraciji. Metode Metoda sustavne opservacije svih učiteljskih učilišta provedena je 2001. i 2005. godine. Praćena je vrsta studija (sveučilišni ili stručni) te satnica kolegija Kineziologija, Kineziološka metodika i Kineziološka kultura te izbornih kolegija koji osposobljavaju studente za rad u tjelesnom i zdravstvenom odgojno-obrazovnom području. Izračunata je deskriptivna statistika, normalnost distribucija i značajnost razlika provjerena je Kolmogorov-Smirnovljevim testom. Rezultati su grafički prikazani pomoću statističkog programskog paketa Statistica 7.1. Rezultati, rasprava i zaključak Temeljem uvida u planove i programe odgojiteljskih studija, koji su se 2001. godine provodili na 8 učiteljskih učilišta u Republici Hrvatskoj kao stručni dvogodišnji studiji, kolegij Kineziologija bio je zastupljen u planu 2 učilišta (25%), dok u planu odgojiteljskih studija 6 učiteljskih učilišta (75%) nije bio prisutan. Nakon prilagodbe planova i programa bolonjskom procesu, tri učiteljska učilišta (37,5%) u planu i programu odgojiteljskih studija nemaju Kineziologiju, dok 5 učiteljskih učilišta (62,5) uvodi Kineziologiju u trogodišnje planove i programe stručnih odgojiteljskih studija. Temeljem uvida u planove i programe učiteljskih studija koji su se 2001. godine provodili na svih 9 učiteljskih učilišta u Republici Hrvatskoj kao stručni četverogodišnji studiji, kolegij Kineziologija bio je u svima zastupljen, a takvo je stanje zadržano i nakon prilagodbe planova i programa bolonjskom procesu. Uočljivo je apsolutno i relativno povećanje satnice u programu učiteljskih studija Republike Hrvatske. Cilj kolegija Kineziološka metodika je osposobiti studente da usvoje bitna znanja i zakonitosti na kojima se zasniva podmirenje dječjih biopsihosocijalnih potreba i motiva za kretanjem i igrom te da steknu teorijska i stručno-metodička znanja o organiziranju svakodnevnih i povremenih oblika rada, u kojima će uspješno primjenjivati sadržaje tjelesno-zdravstvenog odgojno-obrazovnog područja. Prije utjecaja bolonjskog procesa na odgojiteljske studije u Republici Hrvatskoj, na svih osam učilišta, koja su ih organizirala, bio je zastupljen kolegij Kineziološka metodika, istina u to vrijeme pod drugim nazivom – Metodika tjelesne i zdravstvene kulture. U 2005. godini to stanje se zadržalo, što govori o postojanju svijesti koliko je ovaj kolegij važan za osposobljenost odgojitelja predškolske djece. Vidljiv je porast satnice kolegija Kineziološka metodika, ali relativni pokazatelj su manji. Kineziološka metodika je u programu učiteljskog studija 2001. godine, dakle, prije bolonjskog procesa u Republici Hrvatskoj, bila zastupljena s fondom od 105 do 180 sati i taj fond je sačuvan i poslije prilagodbe programa učiteljskih studija, od kojih su 4 sveučilišni a 5 još uvijek stručni studiji. Kurikularna prilagodba je prepoznala potrebu metodičkog osposobljavanja budućih učitelja kao prioritet osuvremenjivanja njihove osposobljenosti Cilj kolegija Kineziološka kultura na učiteljskim i odgojiteljskim studijima je omogućiti studentima stjecanje motoričkih znanja, kompetencija i temeljnih motoričkih vještina. Predmet Kineziološka kultura, pod nazivom Tjelesna i zdravstvena kultura, provodio se na svim odgojiteljskim dvogodišnjim stručnim studijima u 2001. godini s time da je na 7 učilišta (87,5%) imao fond sati od 120, a na jednom učilištu (12,5%) 90 sati. Nakon prilagodbe plana i programa odgojiteljskog studija, 7 učilišta (87,5%) ima predmet Kineziološka kultura, a jedno učilište (12,5%) ga organizira kao fakultativni program. Uči-teljski studij je na 8 učilišta (88.89%) imao predmet Tjelesnu kulturu u svom planu. Na jednom učilištu taj predmet nije bio organiziran (11.11%). Uočljivo je smanjenje prosječne satnice sa 113 na 110 sati godišnje, što je rezultat činjenice da dva učilišta nemaju satnicu od ukupno 120 sati te što je jedno učilište 2001. imalo satnicu od 240 sati ovog predmeta. I pored toga postotak ukupnog opterećenja studenta koji otpada na ovaj kolegij je povećan. Smatra se da bi ovaj predmet trebao biti zastupljen sa ukupno 120 sati u obveznom dijelu programa, a da se fakultativno može pohađati cijelo vrijeme studiranja. Potvrđena je hipotezu o značajnoj relativnoj promjeni satnice Kineziološka metodika na učiteljskom studiju. Ostale razlike nisu signifikantne, premda su evidentne i dokazane su na ukupnom mogućem uzorku od svih 9 učiteljskih učilišta u Republici Hrvatskoj. Ovim se djelomično prihvaća nulta hipoteza HO1 jer promjena programa u skladu s bolonjskim procesm nije značajno utjecala na apsolutnu promjenu satnice kolegija Kineziološka metodika na učiteljskim studijima, ali je značajno utjecala na relativnu promjenu satnice kolegija Kineziološka metodika na učiteljskim studijima. U većini varijabli bolonjski proces je utjecao na grupiranje vrijednosti u višim zonama apscise na učiteljskom studiju i to za Kineziološku metodiku i Kineziološku kulturu, a na odgojiteljskom studiju za kolegij Kineziologija. Temeljem provedenog istraživanja može se zaključiti kako je prilagodba programa u skladu s bolonjskim procesom utjecala na kvantitativne i kvalitativne promjene u zastupljenosti predmeta koji osposobljavaju studente za rad u tjelesnom i zdravstvenom odgojno-obrazovnom području. Može se ustvrditi da je bolonjski proces utjecao na pozitivnu apsolutnu i relativnu promjenu satnice kolegija Kineziologija na učiteljskim i odgojiteljskim studijima. Statistički je dokazana relativna promjena Kineziološke metodike na učiteljskom studiju. Kolegij Ki-neziološka metodika je više zastupljen i u odgoji-teljskom i učiteljskom studiju nakon prilagodbe planova studija, ali je relativno manje zastupljenosti u odgojiteljskom studiju nakon 2005. godine, što se objašnjava povećanom ukupnom satnicom pri prelasku odgojiteljskog studija s dvogodišnjeg na trogodišnji studij. Satnica predmet Kineziološka kultura je smanjena u planu odgojiteljskog studija, dok je na učiteljskom studiju postotak njene zastupljenosti veći, iako je ukupna satnica manja. Na zamahu bolonjskog procesa, četiri od 9 učiteljskih učilišta od 2005./06. akademske godine provode sveučilišni učiteljski studij. Već u 2006./07. godini, na području cijele Republike Hrvatske, učiteljski studij je organiziran kao sveučilišni studij. Svih 8 učilišta koji organiziraju odgojiteljski studij za sad ga organiziraju kao stručni trogodišnji studij, no trebali bi se transformirati u sveučilišni studij do 2010. godine.
