摘要：Uvod Nizom istraživanja utvrđeno je da su vrhunski veslači visoki, teški i muskulozni sportaši s visokim udjelom sporih mišićnih vlakana u strukturi mišićnog tkiva. Pobjednici međunarodnih regata tjelesnom visinom prelaze 190 cm, a tjelesnom težinom 90 kg. Fiziološki pokazatelji ukazuju na impresivne vrijednosti aerobnoga kapaciteta u međunarodno uspješnih veslača: maksimalni primitak kisika često prelazi vrijednost od 6,0 L/min, a može dosegnuti i prelaziti 6,5 L/min s maksimalnim vrijednostima ventilacije od 240 L/min. Dosadašnje studije uspoređivale su veslače različite dobne kategorije kao i različite kvalitativne razine, međutim, usporedbe su se uglavnom provodile korištenjem literaturnih podataka. Pod pretpostavkom da se veslači različitih dobnih kategorija i različitih kvalitativnih razina razlikuju po razinama antropometrijskih i fizioloških karakteristika, ovoj je studij bio cilj: (a) odrediti antropometrijske i fiziološke karakteristike elitnih juniora, seniora međunarodnog ranga te elitnih seniora; (b) utvrditi i objasniti razlike između promatranih grupa veslača i (c) usporediti rezultate s dostupnim podacima iz literature. Metode rada Uzorak ispitanika sastojao se od 53 veslača, državna prvaka i člana hrvatske veslačke reprezentacije u periodu između 2000. i 2006. godine. Svaki veslač svrstan je u jednu od tri skupine s obzirom na dob, odnosno postignute međunarodne uspjehe: grupa elitnih juniora (N=18; dob 17,6±0,4; staž 5,6±1,5 godina), grupa seniora međunarodnog ranga (N=21; dob 22,16±2,8; staž 8,4±3,3 godina) i grupa elitnih seniora (N=14; dob 28,1±3,0; staž 14,±3,1 godina). Prema uputama Međunarodnog biološkog programa (Weiner & Lourie, 1969) izmjereno je 19 antropometrijskih varijabla te tri spirometrijske varijable. Pri progresivnom maksimalnom testu opterećenja na veslačkom ergometru izmjereno je 10 fizioloških varijabla. Razlike između grupa ispitanika u pojedinim varijablama utvrđivale su se univarijatnom analizom varijance. Značajnima se smatrala razlika na razini od p Rezultati i rasprava Rezultati su pokazali da kada se promatraju u odnosu na kvalitetno slabije seniore (seniore međunarodnog ranga), elitni seniori su viši ( 5,.4 cm) i teži ( 4,.3 kg), s većim vrijednostima longitudinalnih dimenzija skeleta. Juniori, antropometrijski slični seniorima međunarodnog ranga, su pored toga lakši i s manjim vrijednostima opsega i nižom razinom tjelesne masti. Slično, elitni juniori su niži i lakši od elitnih seniora, sa ne samo manje tjelesne masti nego i s manjim vrijednostima opsega i longitudinalnih dimenzija skeleta. Ova saznanja su u skladu s podacima drugih istraživača koja upućuju da veslači više kvalitetne razine imaju i veće vrijednosti longitudinalnih dimenzija skeleta. S druge strane, u transverzalnim dimenzijama skeleta, kao i u spirometrijskim pokazateljima nisu zabilježene razlike između tri promatrane grupe. Količina bezmasne tjelesne mase najveća je kod elitnih seniora. U prilog objašnjenja te činjenice idu i studije kojima je cilj bio odrediti najbolje prediktore rezultata veslačkih natjecanja (Ingham i sur., 2002; Riechman i sur., 2002), a u kojima je upravo količina bezmasne tjelesne mase postigla najveću korelaciju s natjecateljskim rezultatom kao kriterijem kada se promatraju antropometrijske varijable. Kod elitnih seniora u usporedbi sa seniorima niže kvalitetne razine veći su: maksimalni primitak kisika (VO2max; 0,54 L/min), snaga zaveslaja pri anaerobnom pragu (PAT; 31,8 W) i primitak kisika pri anaerobnom pragu (VO2AT; 0,39 L/min). I u usporedbi sa juniorima, elitni seniori dominiraju u VO2max ( 0,30 L/min), PAT ( 53,7 W) i VO2AT ( 0,36 L/min). Prosječna razina VO2max pojedine posade i njezin plasman na međunarodnim natjecanjima pokazali su direktnu povezanost (Secher i sur., 1982; Secher, 1983; Secher, 2000). Tu spoznaju možemo u ovom istraživanju primijeniti na objašnjenje razlika između seniorskih veslača različite kvalitetne razine. Steinacker (1993) navodi da je snaga zaveslaja pri anaerobnom pragu najbolji prediktor uspješnosti veslača. Elitni hrvatski seniori održavaju višu razinu snage zaveslaja pri anaerobnom pragu u odnosu na manje uspješne seniore ( 31,8 W) te se čini da ta razlika u značajnoj mjeri objašnjava razlike u razini uspješnosti na veslačkim natjecanjima. Zaključno, manje uspješni hrvatski veslači trebali bi u idućem razdoblju biti usredotočeni na povećanje maksimalnog primitka kisika te također na povećanje snage zaveslaja, kao i primitka kisika pri anaerobnom pragu. Profili (modeli) elitnih veslača, juniora i seniora, mogu se koristiti za identifikaciju talenata i za selekciju veslača. Kako su specifični podaci o antropološkim obilježjima relevantnima za veslačku natjecateljsku uspješnost prikupljeni na uzorcima elitnih juniora i seniora, u mogućnosti smo formirati model elitnog veslača koji se sastoji od kvantificiranih relevantnih karakteristika. Pod pretpostavkom da smo u mogućnosti predvidjeti rast i razvoj mladog sportaša, modelne vrijednosti mogu pomoći u selekciji i identifikaciji talenata. Prema rezultatima ove studije, poželjno bi bilo da senior bude visok najmanje 190 cm i težak 95 kg (od toga minimalno 80 kg bezmasne tjelesne mase) da bi mogao očekivati vrhunski rezultat na međunarodnim natjecanjima. U pogledu fizioloških karakteristika, poželjna razina VO2max u pripremnom periodu iznosi približno 5,7 L/min, sa snagom zaveslaja pri anaerobnom pragu od približno 350 W. Za veslače juniore, tjelesna masa mora iznositi minimalno 85 kg s udjelom bezmasne tjelesne mase od 75 kg. Vrijednosti VO2max bi trebale dosegnuti 5,4 L/min sa snagom zaveslaja pri anaerobnom pragu od približno 300 W.
