摘要：Uvod Cilj je ovog istraživanja bio utvrditi vrstu odnosa između crte agresivnosti i dimenzija peterofaktorske teorije ličnosti na uzorcima zatvorenika i sportaša. Agresivnost se može definirati kao svako ponašanje u kojemu se očituje namjera da se povrijedi druga osoba bilo psihički bilo fizički. Peterofaktorski model opisuje ličnost pomoću pet faktora koji je predstavljaju na njenu najvišem stupnju apstrakcije, što znači da svaka od tih dimenzija uključuje velik broj distinktivnih, specifičnijih karakteristika. Radi se o sljedećih 5 faktora: ekstraverzija, ugodnost, savjesnost, emocionalna stabilnost/neuroticizam i intelekt/otvorenost za iskustva. Autori su pretpostavili da su zatvorenici i sportaši dvije subpopulacije s povećanom razinom agresivnosti – zatvorenici, jer su svojim ponašanjem prekršili zakone kojima se štite druge osobe i njihova sigurnost u najširem smislu (dakle, jasno su pokazali namjeru da naude drugoj osobi), a za sportaše i laici kažu, osobito u kontaktnim sportovima, da moraju posjedovati i iskazivati dozu agresivnosti kako bi nadvladali protivnika i pobijedili ga. Na osnovi dosadašnjih istraživanja, pretpostavili smo da će zatvorenici postizati niže rezultate na skalama ugodnosti i savjesnosti. Naime, prijašnja istraživanja su pokazala da niska razina ugodnosti i savjesnosti predviđa delinkvenciju. S druge strane, za sportaše je iz dosadašnjih istraživanja poznato da postižu niže rezultate na skali neuroticizma, a više rezultate na dimenzijama ugodnosti i savjesnosti. Metode Za mjerenje agresivnosti, koristili smo upitnik A-87 (prema Žužul, 1987), dok smo za mjerenje 5 faktora ličnosti primijenili IPIP 100 (www.ipip.ori.org, 2005). Uzorak zatvorenika činili su osumnjičeni i osuđeni počinitelji kaznenih djela (N=106), a uzorak sportaša studenti prve i druge godine Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (N=109) koji se uz redovito studiranje bave sportom na nacionalnoj kvalitetnoj razini. Relacije između agresivnosti i pet faktora ličnosti utvrđene su Pearsonovim koeficijentom korelacije, dok je povezanost između skupa prediktorskih varijabli, koji čini pet faktora ličnosti, s kriterijem agresivnost utvrđena multiplom regresijskom analizom. Rezultati, rasprava i zaključak Na uzorku zatvorenika nađena je statistički značajna negativna povezanost između agresivnosti i: emocionalne stabilnosti (r=-0.32, p<.1), savjesnosti (r=-0.32, p<.1) i ugodnosti (r=-0.24, p<.5). Statistički značajnu negativnu povezanost između agresivnosti i emocionalne stabilnosti na uzorku zatvorenika (r=-0.32) možemo objasniti činjenicom da emocionalna stabilnost uključuje i probleme reguliranja i kontrole emocija. Nadalje, statistički značajnu negativnu korelaciju između agresivnosti i savjesnosti (r=-0.32) možemo objasniti u okviru istraživanja Tanijeve i suradnika (2003). U svom istraživanju Tanijeva definira osobe nisko pozicionirane na dimenziji savjesnosti kao nesvrhovite, manje vođene moralnim principima i orijentirane prema užitku. Možemo pretpostaviti da su osobe niske na savjesnosti agresivne jer nisu svjesne moralne neopravdanosti takvog ponašanja. Zatim, statistički značajna negativna korelacija između agresivnosti i ugodnosti (r=-0.24) potiče iz same definicije dimenzije ugodnosti (prema Pervin i John, 1997). Osoba s niskim rezultatima na dimenziji ugodnosti opisuje se kao svadljiva, koja traži pogreške, gruba, osorna i razdražljiva. Takva će osoba vjerojatno češće koristiti agresivno ponašanje za rješavanje interpersonalnih konflikata. Na uzorku sportaša nađena je statistički značajna negativna povezanost između agresivnosti i: emocionalne stabilnosti (r=-0.38, p<.1), ugodnosti (r=-0.25, p<.1) i ekstraverzije (r=-0.24, p<.5). Prve dvije relacije objašnjene su već na uzorku zatvorenika. Na uzorku sportaša iznimno se pojavljuje statistički značajna povezanost između agresivnosti i ekstraverzije (r=-0.24, p<.5). To možemo objasniti time što ekstroverti izravno i otvoreno očituju svoje emocije, pa prema tome i srdžbu. U jednom istraživanju nađena je pozitivna korelacija između ekstraverzije i ekspresije emocija. Rezultati regresijske analize kod zatvorenika pokazuju da sve varijable, osim ugodnosti, imaju statistički značajan utjecaj na agresivnost. Najveći pojedinačan utjecaj na kriterij agresivnosti ima varijabla emocionalna stabilnost (Beta=-0.38). Pretpostavljamo da je to zato što su emocionalno nestabilne osobe podložnije doživljaju negativnih emocija pa češće reagiraju agresijom. Iznenađujuće je da prediktor intelekt ima statistički značajan utjecaj na kriterij agresivnost, i to pozitivnog smjera. Pretpostaviti je da je to zbog visokog udjela gospodarskoga kriminala i ostalih djela za čiju je provedbu potreban intelekt u uzorku zatvorenika. Rezultati regresijske analize kod sportaša pokazuju da jedino varijabla emocionalna stabilnost ostvaruje statistički značajan utjecaj na agresivnost. Konačno, možemo zaključiti da se na uzorku zatvorenika radi o primarno psihopatskoj agresiji koja je uvjetovana ukupnom strukturom ličnosti, dok se kod sportaša radi o emocionalno isprovociranoj, tj. reaktivnoj agresiji. S obzirom na taj nalaz, preporučili bismo da se u praktičnom radu sa sportašima poradi na povećanju emocionalne stabilnosti i na povećanju instrumentalne agresivnosti koja je usmjerena prema konstruktivnim ciljevima.
