摘要:Uvod Kinetički parametri trokomponentne sile reakcije podloge (Fx, Fy i Fz) omogućili su utvrđivanje prediktivnih biomehaničkih parametara pri odrazu za nakorak na i pri silasku sa step klupice u izvedbi osnovnih koraka step aerobike. Klupice su bile tri različite visine. Praćenje i analiza dobivenih vrijednosti omogućili su utvrđivanje znakovitih pokazatelja mehaničkog međudjelovanja tijela i podloge te utvrđivanje značajnosti razlika promatranih parametara izvođenjem istog koraka na različitim visinama klupica i različitih koraka na istoj visini step klupice. Uz hipotezu da postoje statistički značajne razlike u komponentama sile potiska pri izvođenju istog koraka na različitim visinama step klupice i različitih koraka na istoj visini, cilj ovog rada bio je utvrditi opterećenost donjih ekstremiteta te znakovite pokazatelje koji karakteriziraju optimalnu tehniku izvođenja pojedinih koraka. Metode Uzorak ispitanika činilo je ukupno 9 ispitanika - 5 instruktorica i 4 instruktora step aerobike. Uzorak kinetičkih parametara izmjeren je Kistlerovom platformom za mjerenje sile reakcije podloge, uz frekvenciju uzorkovanja od 1000 Hz, postavljenom na tlo iza step klupice. Sila reakcije podloge, predstavljena trokomponentnim vektorima: Fx u medijalno-lateralnom (N), Fy anterio-posteriornom (N) i Fz u vertikalnom smjeru (N), registrirala je signal pri odrazu za nakorak na i pri silasku sa step klupice. S obzirom na zastupljenost oslonca na platformi za analizu su izdvojena dva karakteristična, osnovna koraka step aerobike: osnovni korak i korak-dokorak, koje su ispitanici izvodili u tri serije po osam izvođenja na tri različite visine step klupice (od 15, 20 i 25 cm). Nakon izračunavanja osnovnih statističkih parametara provedena je daljnja statistička obrada podataka neparametrijskim Wilcoxonovim testom ekvivalentnih parova za testiranje značajnosti razlike između dva zavisna uzorka. Rezultati i rasprava Na temelju dobivenih signala sile reakcije podloge, za komponente Fz, Fy i Fx dobivene su karakteristične, ujednačene krivulje sinusoidnog oblika iz kojih je definirano 5 karakterističnih referentnih točaka s obzirom na pojedine faze koraka. Krivulje komponente Fx kod izvođenja koraka-dokoraka, bile su neujednačene, bez karakterističnog oblika zbog nemogućnosti uspostavljanja stabilne ravnoteže na mjernoj platformi uz djelomičan prijenos težine tijela na obje noge. Izračunavanjem osnovnih statističkih parametara vertikalna komponenta sile reakcije podloge Fz u oba promatrana koraka očekivano je pokazala najveće vrijednosti (AS=,999–1,.025), kao i raspršenost rezultata (SD=,026–,029) pri izvođenju koraka na najvišim visinama step klupice, jer su i amplitude kretanja cijelog tijela na toj visini najveće. U komponenti Fy najveće vrijednosti su dobivene na najnižoj visini step klupice zbog promjene strukture kretnji, jer su ispitanici u kontinuiranom radu bez posebne pripreme i probnih pokušaja izvodili sljedeći korak. Daljnja obrada rezultata provedenaa je neparametrijskim Wilcoxonovim testom ekvivalentnih parova radi utvrđivanja statistički značajnih razlika pri izvođenju istog koraka na različitim visinama te različitih koraka na istim visinama step klupice. U vertikalnoj komponenti sile reakcije podloge Fz na razini značajnosti od p Zaključak Zbog specifičnosti kretnih struktura (bilo potpunog ili djelomičnog prijenosa težine tijela na obje noge) analizom dobivenih rezultata potvrđene su očekivane razlike između izvođenja istih koraka na različitim visinama step klupice, kao i između različitih koraka na istoj visini step klupice. Izvođenjem koraka na većim visinama step klupice povećani su ukupni intenzitet i učinkovitost vježbanja zbog znatno većih amplituda kretanja cijelog tijela, a time je i ukupno opterećenje na koštano-zglobni sustav pri penjanju na klupicu i silasku s nje znatno veće. Iz analize dobivenih rezultata pri izvođenju različitih koraka na istoj visini step klupice vidimo da su statistički značajne razlike primarno uvjetovane razlikama u strukturi i tehnici izvođenja promatranih koraka u cjelini, kao i pojedinih njihovih faza. Kreiranje takvih koreografija u step aerobici kojima je cilj očuvanje zdravlja vježbača treba koncipirati na izmjenjivanju različitih kretnih struktura na optimalnoj visini step klupice (na najnižoj i srednjoj visini). Na najvišoj visini step klupice opterećenja su znatna zbog čega se vježbači sporije adaptiraju na novu kretnu strukturu i teže zadržavaju pravilnu tehniku izvođenja, a opterećenost koštano-zglobnog sustava donjih ekstremiteta izuzetno je velika. Dobivene maksimalne vrijednosti vertikalne komponente Fz su u fazi prijenosa težine tijela na odraznu nogu podjednake kao i pri amortizaciji pri silasku sa step klupice, što je uvjetovano izuzetnom kontrolom muskulature donjih ekstremiteta i pokreta u cjelini iskusnih dugogodišnjih voditelja step aerobike. Dobivene maksimalne vrijednosti komponente Fz su do 2±,17 puta veće od mase tijela kod instruktora te i do 2,9±,12 puta veće kod instruktorica (Santos-Rocha et al., 2006: 1,44±,09; Machado et al., 2006:1,2). Prosječne vrijednosti komponente Fz reflektiraju koliko je ukupno opterećenje pri izvođenju zadanih ponavljanja promatranih koraka te pri svim visinama znantno ne odstupaju od sile reakcije podloge koju vježbači uzrokuju potiskom tijela na mjernu platformu. Kontrolom opterećenja (visinom klupice, izborom primjerenog tempa glazbe), optimalnom tehnikom izvođenja pojedinih koraka te primjerenim koreografijama step programe možemo učiniti “sigurnim” aktivnostima (Sekulić, 2001; Machado et al., 2006), kao što su trčanje i hodanje.