摘要：Tenis za osobe s posebnim potrebama je zapravo tenis koji se igra u sjedećoj poziciji (Polic, 2000). Premda postoje znatne sličnosti s „običnim“ tenisom, ima i puno razlika koje se moraju naglasiti: način pokretanja (u kolicima), kretanje prema loptici i dozvoljena dva odskoka loptice prije odigranog udarca, kinematika osnovnog udarca, odmor, generiranje kutnog ubrzanja, zamah te fizički zahtjevi igre. Unatoč velikim sličnostima između tenisa i tenisa u kolicima, samo je nekoliko istraživanja do sada provedeno o tenisu u kolicima. Cilj je ovog istraživanja analizirati vremenske karakteristike tenisa za osobe s posebnim potrebama kompjutersko-vizualizacijskim softverom sa sustavom za praćenje, nazvanim SAGIT/TENNIS. U sklopu ovog istraživanja analizirane su i razlike između pobjednika i poraženih u vremenu koje su proveli u pojedinom segmentu teniskog terena tijekom meča. Uzorak ispitanika predstavljalo je 15 igrača paraplegičara. Svi su ispitanici redovito trenirali i to najmanje puta tjedno. 14 je igrača imalo potpunu i stečenu ozljedu kralježnice (Th 6 – Th 12), dok je jedan igrač imao prirođeno fizičko oštećenje. Nijedan ispitanik nije se natjecao u tenisu prije ozljede. Petorica ispitanika bila su rangirana na svjetskoj teniskoj rang ljestvici dok ostala desetorica ispitanika nisu bila rangirana zbog financijskih razloga. Podaci su prikupljeni u Teniskom centru Triglav Kranj (Slovenija), gdje su odigrani svi analizirani mečevi. Susreti su igrani na tvrdoj podlozi pod jednakim uvjetima za sve ispitanike. Svi teniski susreti snimljeni su fiksiranim SVHS video kamerama, s ulaznom frekvencijom od 25 Hz. Sve kamere bile su pričvršćene za strop dvorane i svaka je pokrivala svoju polovinu terena. Kamere nisu utjecale na tijek igre i nisu mogle biti pogođene lopticom. Digitalne slike obrađene su sustavom za praćenje SAGIT/TENNIS. Obrađeni su podaci sa ukupno 22 pojedinačna meča (44 niza i 339 igre) s ukupnim trajanjem igre od 71.456 sekunda, odnosno 1.190,90 minuta. Svi mečevi završeni su u dva seta rezultatom 2:0. Analizirane su ukupno 6.592 faze igre, od čega je 3.307 aktivnih faza (izmjene udaraca) te 3.285 pasivnih faza igre. Uzorak varijabli također je uključivao prosječno trajanje izmjena udaraca, prosječno trajanje pasivnih faza igre, kao i postotak vremena provedenog u izmjenama udaraca u odnosu na ukupno vrijeme trajanja igre. Vremensko trajanje izmjena udaraca podijeljeno je na 4 vremenske kategorije. Nadalje, vremenske karakteristike promatrane su u odnosu na određena polja teniskog terena (R1-14). Svaka je strana terena bila podijeljena na 14 polja (prema Schönbornu, 1999), a polja označena brojevima od 1 do 14. Za sve vremenske varijable izračunati su osnovni statistički parametri (minimum, maksimum, ukupna vrijednost, aritmetička sredine, mjere asimetrije i izduženosti distribucije). Za izračunavanje statističke značajnosti razlika između pobjednika i poraženih u vremenu provedenom u pojedinim poljima terena korištena ja analiza varijance (ANOVA). Rezultati istraživanja pokazali su prosječno trajanje aktivne igre koje je bilo 10,32 minute, što predstavlja 19,68% ukupnog vremena igre. Navedeni postotak varirao je između pojedinih susreta – najmanji postotak efektivne igre bio je 13,61% dok je najveći bio 26,01%. Ovi postoci veći su nego u istraživanju Hughesa i Clarka (1995), provedenom na zdravim igračima tenisa. Prosječno vrijeme pojedinačne pasivne faze trajalo je 17,41 sekundu. To vrijeme bi vjerojatno bilo kraće da su igračima pomagali skupljači loptica. U prosjeku je odigrano 150 izmjena udaraca po svakom meču, ali je u ovoj varijabli zabilježena i vrlo visoka standardna devijacija (43,81). Prosječno trajanje pojedinačne izmjene udaraca bilo je 4,16 sekunda, što je manje nego što je zabilježeno u istraživanju Bullocka i Pluima (2003), koji su zabilježili prosječno trajanje od 9,7 sekunda. Razlike u rezultatima istraživanja vjerojatno su uzrokovale drugačija fizička oštećenja ispitanika i različite podloge na kojima su provedena istraživanja. Naime, vrsta podloge utječe na brzinu odskoka loptice. Ispitanici na kojima je provedeno ovo istraživanje imali su ozljede kralješnice (Th6 – Th12), dok su ispitanici iz istraživanja Bullocka i Pluima (2003) imali amputaciju donjih ekstremiteta. Amputacija ekstremiteta omogućuje igračima brže i kvalitetnije funkcioniranje u uvjetima igre te su zbog toga mogu lopticu dulje držati u igri. To je također potvrđeno i varijablom prosječan broj udaraca unutar svake pojedinačne izmjene udaraca. U istraživanju Bullocka i Pluima (2003) zabilježeno je prosječno 4,7 udaraca unutar pojedinačne izmjene, dok su u ovom istraživanju zabilježena 2,2 udarca po pojedinoj izmjeni. U ovom je istraživanju prosječno trajanje svakog poena podijeljeno na 4 vremenske grupe. Utvrđeno je da je 70% svih poena trajalo od 0 do 5 sekunda, 23,2% od 5 do 10 sekunda, 6,4% od 10 do 20 sekunda te 0,4% dulje od 20 sekunda. Svaka polovina terena podijeljena je na 14 polja kako bi se utvrdilo prosječno vrijeme provedeno u pojedinom polju. Rezultati istraživanja su pokazali da i pobjednici i poraženi provedu najveći dio vremena aktivne igre u polju 1 (45,8% i 47,8%). Ovaj podatak pokazuje da se igrači za gotovo polovinu svih odigranih poena nalaze u tom polju budući da se većina udaraca izvede upravo u navedenim poljima, a osobito servis, vraćanje servisa forhendom i bekhendom i osnovni udarci kao što su forhend i bekhend. Usporedbom forhend strane (R2) i bekhend strane (R3) utvrđeno je da igrači provedu više vremena u polju R3. Taj podatak govori da igrači većinom odigravaju lopticu na protivnikovu bekhend stranu jer većina igrača ima slabiji bekhend udarac (Filipčič i Filipčič, 2006). Polje broj 4 nalazi se iza osnovne linije gdje je igraču dozvoljeno odigrati udarac nakon drugog odskoka loptice. U tom polju pobjednici provode u prosjeku 28,9%, a gubitnici 27,3% aktivnog vremena igre te ta razlika nije statistički značajna. Polje 4 predstavlja optimalnu poziciju na kojoj igrači trebaju pripremiti sljedeći udarac nakon drugog odskoka loptice. U polju 7, koje je nazvano "ničija zemlja", igrači se nalaze u vrlo nepovoljnom položaju za odigravanje poena. Vrlo često loptica preskoči igrača koji se nalazi na tom mjestu ako se igrač "smrzne" na sredini terena. U polju 7 pobjednici provode 2,38%, a poraženi 2,13% aktivnog vremena igre. U ostalim poljima postotak provedenog vremena je vrlo nizak. Analiza varijance (ANOVA) nije potvrdila statističku značajnost razlika između pobjednika i poraženih u postotku provedenog vremena u pojedinim poljima terena. Stoga, rezultati ovog istraživanja pokazuju da i pobjednici i poraženi imaju slične taktičke planove: duge udarce na osnovnu liniju i na bekhend stranu svog protivnika. Rezultati ovog istraživanja imaju znanstvenu i stručnu vrijednost. Uz pomoć sustava za praćenje SAGIT/TENNIS načinjen je značajan pomak u analiziranju ova aktivnosti. Temeljem kompleksne analize vremenskih karakteristika u ovom istraživanju predložene su okvirne smjernice trenažnog rada i opterećenja u tenisu za osobe s invaliditetom. Podaci dobiveni ovim istraživanjem omogućit će teniskim trenerima kvalitetnije programiranje procesa treninga u smislu kvalitetnije tehničko-taktičke i kondicijske pripreme igrača. Na primjer, za unapređenje kondicijske pripremljenosti igrača autori preporučuju trenažne podražaje trajanja oko 4 do 5 sekunda koji se izvode na kratkim dionicama. Također je potrebno provesti daljnja istraživanja radi utvrđivanja opterećenja igrača u trenažnim i natjecateljskim uvjetima preko definiranja brzine kretanja igrača i ukupne prijeđene udaljenosti za vrijeme igre. Nadalje, potrebno je analizirati i prostorne i vremenske karakteristike igre na različitim podlogama.
