摘要：Uvod Ograničeni prostorno-vremenski resursi, uvjetovani aktualnim pedagoškim standardima i materijalnim uvjetima rada, iziskuju od nastavnika pronalaženje optimalnih metoda i modaliteta rada u nastavi općenito, pa tako i u nastavi tjelesne i zdravstvene kulture. Pravilan odabir i primjena metodičkih organizacijskih oblika rada preduvjet je za intenzifikaciju nastavnog procesa te poboljšanje učinaka procesa tjelesnog vježbanja. Cilj je ovog istraživanja utvrditi moguće razlike između različito tretiranih skupina ispitanika s obzirom na metodičke organizacijske oblike rada korištene u nastavi tjelesne i zdravstvene kulture. Sukladno cilju, testirale su se kvantitativne razlike između skupine učenika koja je pohađala nastavu saturiranu pretežno složenim grupnim oblicima rada te skupine učenika u čijoj nastavi navedeni oblici rada nisu korišteni. Metode rada Uzorak ispitanika od 114 dječaka, izvučen iz populacije učenika šestih razreda osnovnih škola (dob 11-12 godina) školske godine 2003./04., podijeljen je u dva poduzorka. Eksperimentalna skupina (N=58) pohađala je nastavu tjelesne i zdravstvene kulture u kojoj su studenti Zavoda za kineziologiju Fakulteta prirodoslovno-matematičkih znanosti i kineziologije Sveučilišta u Splitu, u sklopu vježbi iz kolegija Kineziološka metodika, participirali u fondu od 35 sati godišnje. Na satima koje su izvodili studenti koristili su se složeni grupni metodički organizacijski oblici rada (rad u stanicama, kružni oblik rada, poligon prepreka, rad na stazi – uzastopno ponavljanje istog motoričkog gibanja u različitim uvjetima). U nastavi kontrolne skupine (N=56), u kojoj su također participirali studenti u fondu od 35 sati godišnje, složeni grupni metodički organizacijski oblici rada nisu se koristili. Nastavni sati koje su izvodili studenti raspoređeni su u pravilnim razmacima tijekom školske godine. Preostalih 35 sati nastave u obje skupine izvodili su predmetni nastavnici, a složeni grupni metodički organizacijski oblici rada nisu se koristili. Obje skupine izvodile su nastavu po istom programu od 70 sati godišnje, po dva sata tjedno, a obrađivale su se iste nastavne teme. Istraživači nisu imali uvida u to sudjeluju li učenici možda u nekoj izvanškolskoj sportskoj aktivnosti. Uzorak varijabli činilo je 11 standardnih školskih antropoloških testova: tjelesna visina (ATV), tjelesna težina (ATT), opseg podlaktice (AOP), kožni nabor nadlaktice (ANN), taping rukom (MTR), skok udalj s mjesta (MSD), pretklon raznožno (MPR), poligon natraške (MPN), izdržaj u visu zgibom (MIV), podizanje trupa (MPT), trčanje 6 minuta (F6). Mjerenja su provedena na početku i na kraju školske godine u sklopu inicijalnih i finalnih provjeravanja. Na temelju prikupljenih podataka izračunati su parametri deskriptivne statistike, a razlike između skupina ispitanika te različitih točaka mjerenja testirane su multivarijatnom i univarijatnom analizom varijance. Korišten je statistički paket Statistica 6.0. Rezultati Parametri deskriptivne statistike idu u prilog hipotezi o pozitivnim utjecaju grupnih metodičkih oblika rada na razvoj promatranih antropoloških obilježja, premda su obje skupine postigle, od inicijalnog do finalnog provjeravanja, određeni pozitivni kvantitativni pomak. Usporedimo li rezultate finalnog i inicijalnog provjeravanja eksperimentalne skupine, možemo zaključiti kako je navedena skupina postigla značajan rezultatski pomak. U području antropometrijskih obilježja ostvareno je to redukcijom potkožnog masnog tkiva i povećanjem cirkularnih mjera zbog povećanja mišićne mase, a evidentirano je i poboljšanje rezultata u svim manifestnim oblicima snage te u području funkcionalnih sposobnosti. Također je došlo i do pozitivnog pomaka u području koordinacije. Finalno stanje kontrolne skupine također pokazuje pozitivan rezultatski pomak u odnosu na inicijalno stanje, i to na području cirkularnih antropometrijskih mjera, eksplozivne snage i koordinacije pokreta. Multivarijatna analiza varijance pokazala je statistički značajan rezultatski pomak između dva mjerenja u obje skupine (p=0,00). Da bi se valorizirali parcijalni utjecaji varijabli na napredak skupina između dva mjerenja, primijenjena je univarijatna analiza varijance. Na području antropometrijskih karakteristika obje su skupine ostvarile značajnu redukciju potkožnog masnog tkiva, dok je u eksperimentalnoj skupini došlo i do značajnog povećanja opsega podlaktice, očito kao posljedica povećanja mišićne mase. Pozitivan utjecaj grupnih metodičkih oblika rada još je očitiji u sferi motoričkih sposobnosti. U kontrolnoj skupini značajan napredak zabilježen je na području eksplozivne i statičke snage, dok je u eksperimentalnoj skupini pomak ostvaren još i na području repetitivne snage. Značajni pomaci u obje skupine ostvareni su i u fleksibilnosti i koordinaciji, kao i u funkcionalnim sposobnostima. Diskusija i zaključak Budući da je multivarijatna analiza pokazala značajnu diferencijaciju skupina u finalnom provje-ravanju (p=0,00), što nije bio slučaj u inicijalnom provjeravanju (p=0,07), a parametri deskriptivne statistike ukazali su na rezultatsku prednost modaliteta rada eksperimentalne skupine, hipoteza o značajnijem učinku složenih grupnih oblika rada na testirane antropološke dimenzije može se smatrati ispravnom. Stoga je bilo moguće pristupiti ispitivanju parcijalnih utjecaja pojedinih varijabli. Rezultati univarijatne analize varijance ukazuju na značajan doprinos tjelesne težine (p=0,04), opsega podlaktice (p=0,00) i kožnog nabora nadlaktice (p=0,00) razlikovanju skupina. Očito su složeni grupni metodički oblici rada stvorili preduvjete za intenzifikaciju nastavnog procesa, što je dovelo do značajne redukcije potkožnog masnog tkiva te povećanja cirkularnih mjera na račun mišićne hipertrofije u eksperimentalnoj skupini. Razlika između dviju skupina najočitija je na području triju manifestnih oblika snage (eksplozivne, statičke i repetitivne; p=0,00), a u korist eksperimentalne skupine. Navedeno potvrđuje hipotezu o učinkovitosti složenih grupnih metodičkih organizacijskih oblika rada upravo u razvoju snage povećanjem efektivnog vremena vježbanja. Statistički značajan doprinos diferencijaciji skupina evidentan je i na području funkcionalnih sposobnosti (p=0,00), gdje je povećanje intenziteta i ekstenziteta rada primjenom složenih grupnih metodičkih oblika rada proizvelo značajne razvojne efekte. Istraživanje je potvrdilo hipoteze o pozitivnom utjecaju grupnih metodičkih organizacijskih oblika rada na povećanje efekata rada u nastavi tjelesne i zdravstvene kulture. Ukazalo je na značajnu prednost složenih organizacijskih oblika rada koji su u eksperimentalnoj skupini doprinijeli intenzifikaciji nastavnog procesa te omogućili ostvarenje znatno boljih rezultata u sva tri ciljana antropološka područja od kontrolne skupine, što potvrđuje i drugu hipotezu istraživanja. U antropometrijskim obilježjima očitovalo se to kod mjera tjelesne težine, opsega podlaktice te kožnog nabora nadlaktice. Na području motoričkih sposobnosti prednosti navedenih oblika rada uočene su kod eksplozivne, repetitivne i statičke snage, a isto je dobiveno i u funkcionalnim sposobnostima. Zaključno je moguće reći da o izboru i pravilnoj primjeni metodičkih organizacijskih oblika rada uvelike ovisi kvaliteta nastave tjelesne i zdravstvene kulture. Stoga je, u cilju intenzifikacije i optimalizacije efekata rada, ali i individualizacije procesa tjelesnog vježbanja, osobitu pozornost potrebno posvetiti upravo organizaciji rada u nastavnim jedinicama.
