摘要：Uvod Svaki kineziološki proces ujedno je i pedagoški proces. Stoga bi u svim područjima primijenjene kineziologije trebalo utjecati na povećanje pedagoške efikasnosti, tj. omogućiti polaznicima da optimalno napreduju u skladu sa svojim mogućnostima. Jedan od mogućih načina za povećanje pedagoške efikasnosti jest realizacija kineziološkog programa u homogeniziranim skupinama. Homogenizirane skupine su metodički organizacijski oblik rada karakterističan po tome da su skupine formirane tako da su pripadnici podjednakog stanja sposobnosti i/ili osobina. Pretpostavka je da je rad s takvim skupinama efikasniji, iako u području kineziologije praktički ne postoje znanstveni dokazi o efikasnosti rada u homogeniziranim skupinama. Osnovni je cilj ovog istraživanja utvrditi je li rad u homogeniziranim skupinama efikasniji od rada u heterogenim skupinama u pogledu razvoja plivačkih sposobnosti, i to generalno te u pojedinim podskupinama ispitanika (ispitanici ispodprosječnih, prosječnih i iznadprosječnih plivačkih sposobnosti). Metode Uzorak ispitanika činili su studenti kineziologije, svi plivači (N = 79; prosječne dobi 20 godina), podijeljeni u kontrolnu (K; n = 42) i eksperimentalnu (E; n = 37) skupinu. Kontrolna skupina nastavu plivanja provodila je u tri heterogene skupine koje se inicijalno nisu međusobno značajno razlikovale u plivačkim sposobnostima. Eksperimentalna skupina je na osnovi inicijalnih plivačkih rezultata, primjenom taksonomske analize, podijeljena u tri homogenizirane skupine (ispitanici ispodprosječnih, prosječnih i iznadprosječnih plivačkih sposobnosti) te je u tako formiranim skupinama realizirana nastava iz plivanja. Uzorak varijabli činilo je 6 varijabli za procjenu plivačkih sposobnosti i to: kraul 25, 50 i 300 metara (K25, K50, K300); leđno 50 metara (L50); delfin 50 metara (D50) i prsno 100 metara (P100). Sve varijable mjerene su standardnim procedurama FINA. Svi ispitanici provodili su jednak službeni plan i program (120 sati jednakog rasporeda), ali je izvedbeni program bio prilagođen pojedinim podskupinama. Ispitanici su provjereni testovima plivačkih sposobnosti na početku i na kraju nastave. Potrebno je napomenuti kako je kontrolna skupina također podijeljena u tri homogenizirane skupine temeljem inicijalnih pli-ačkih sposobnosti, ali nastavu plivanja nije provodila u tim skupinama, već je homogeniziranje provedeno radi usporedbe postignuća odgovarajućih podskupina iz skupina K i E. Na rezultatima inicijalnog i finalnog mjerenja izračunati su deskriptivni statistički parametri te je primijenjena faktorska analiza (utvrđivanje latentne strukture primijenjenog sustava varijabli), diskriminativna kanonička analiza (razlike između skupina K i E u inicijalnom i finalnom mjerenju), serija analiza varijance (kvantitativne razlike između inicijalnog i finalnog mjerenja za skupine K i E te odgovarajuće podskupine) i faktorska analiza na varijablama razlika inicijalnog i finalnog mjerenja (kvalitativne promjene). Svi koeficijenti na razini pogreške od p≤0.05 smatrali su se značajnima. Rezultati, rasprava i zaključak Faktorskom analizom utvrđena je podjednaka homogena struktura plivačkih sposobnosti u inicijalnom i finalnom mjerenju. Analizom varijance ustanovljeno je da je između inicijalnog i finalnog mjerenja došlo do poboljšanja plivačkih rezultata u svim varijablama i u E i u K skupini. Diskriminativnom kanoničkom analizom u inicijalnom mjerenju nisu utvrđene značajne razlike između K i E. U finalnom mjerenju skupina E postigla je značajno bolje rezultate u svim varijablama od skupine K, osim u K300 (obje skupine podjednake). Konačno, utvrđeno je kako je rad u homogeniziranim skupinama omogućio značajniji napredak: (a) generalno, (b) ispitanicima ispodprosječnih plivačkih sposobnosti i (c) ispitanicima iznadprosječnih plivač-kih sposobnosti u usporedbi s radom u heterogenim skupinama. Rad u homogenim i heterogenim skupinama podjednako je učinkovit u razvoju plivačkih sposobnosti ispitanika prosječnih plivačkih sposobnosti. Razlike u volumenu rada posebno su analizirane analizom varijance te je utvrđena značajna razlika među odgovarajućim podskupinama programa K i E, osim za ispitanike prosječnih plivačkih sposobnosti. Razloge za dobivene rezultate trebalo bi tražiti u samom načinu provođenja nastave. U radu s heterogenim skupinama nastavnik nije u mogućnosti pravilno dozirati opterećenje – ni ukupni volumen, ni ekstenzitet ni intenzitet. S obzirom da se u radu s heterogenim skupinama u istoj skupini nalaze i ispitanici izrazito dobrih i ispitanici izrazito loših plivačkih sposobnosti, nastavnik je prisiljen primjenjivati sadržaje rada koji su s obzirom na volumen opterećenja – prosječni. Nastavnik se u tom slučaju pokušava prilagoditi svim studentima odabirom nekakvog medijalnog opterećenja. Studentima najboljih plivačkih sposobnosti takav trenažni podražaj uglavnom nije adekvatan (ispod praga podražaja). Nasuprot tomu, takav je podražaj za studente najlošijih plivačkih sposobnosti – prenaglašen. Takav (medijalni) volumen ustvari odgovara jedino studentima prosječnih plivačkih sposobnosti, što je ujedno i razlog zašto su ti studenti podjednako napredovali i u kontrolnom i u eksperimentalnom programu. U radu s homogenim skupinama nastavnik je u mogućnosti plan i program prilagođavati stvarnim potrebama studenata. Studenti nastavu provode u skupinama formiranima prema aktualnom stanju njihovih sposobnosti. Odabir volumena opterećenja za pojedinu skupinu u ovom je slučaju precizniji nego u radu s heterogenim skupinama. Konačno, s obzirom da pravilan odabir volumena opterećenja predstavlja osnovu napredovanja u svim sposobnostima, pa tako i u plivačkim sposobnostima, jasno je zašto je eksperimentalni program polučio bolje rezultate od kontrolnog programa.
