摘要：Od 16. stoljeća u mnogim se europskim zemljama počelo razmišljati o jezičnoj teoriji. Na javnu su scenu stupili brojni narodni jezici koji su polako počeli preuzimati uloge latinskomu, a svetost je triju jezika, latinskoga, grčkoga i hebrejskoga, preispitivana. Zbog izgrađivanja narodnih jezika bilo je potrebno poraditi na jezičnoj i pravopisnoj normi, odnosno na objavljivanju gramatika i rječnika i dr. U pojačanom zanimanju za jezična, ali i za pitanja iz drugih područja, osnivaju se društva u kojima se okupljaju ljudi istih znanstvenih interesa i koji potiču na znanstveni rad, među ostalim i na bavljenje jezikom. Širom Europe utemeljuju se različite akademije, pa tako i na hrvatskom prostoru. U radu će biti riječi o tim hrvatskim društvima, akademijama koje su radile i na jezičnim pitanjima novoga vijeka u europskom kontekstu. Pokazat će se njihove ideje, ciljevi i postignuća te njihova važnost u rješavanju novovjekovnih jezičnih pitanja među kojima je svakako najvažnije – standardizacija jezika.
关键词：jezične akademije; novi vijek; Hrvatska; Europa; jezična pitanja
