摘要：Austrijsko Carstvo prve polovice 19. stoljeća obilježava snažna cenzura, koja velikim dijelom usmjerava i dalmatinsku knjižnu produkciju nakon što Bečkim kongresom 1815. godine Dalmacija postaje sastavnim dijelom Carstva. U njezinoj žanrovski i sadržajno relativno siromašnoj izdavačkoj i tiskarskoj djelatnosti velik dio cjelokupne knjižne proizvodnje čini prigodna poezija. Prigodnicama su bili popraćeni svi važni događaji vezani uz cara i članove carske obitelji (imendani, rođendani, posjeti cara), ali su obilježavana i razna javna događanja iz života visokoga klera ili plemstva (ustoličenja biskupa, mlade mise, zaruke, vjenčanja, smrti). O popularnosti prigodne poezije svjedoči i činjenica da su prigodnice čak naručivane, a viđeniji su ih građani katkad objavljivali i pod svojim imenom. Unatoč tomu, zbog svoga često slaboga umjetničkoga dometa, prigodnice rijetko nalaze svoje mjesto u antologijama lirike. No, iako katkad slabe umjetničke vrijednosti, one imaju veliku kulturnopovijesnu vrijednost. Cilj je ovoga rada stoga analizirati prigodnice s triju aspekata: društveno-političkog, kulturološkog i komunikološkog. Analizom je obuhvaćeno prigodno stihotvorstvo svih triju dalmatinskih izdavačkih i tiskarskih središta – Zadra, Splita i Dubrovnika – u razdoblju od 1815. do 1850. godine. Namjera je pokazati da prigodnice, odišući duhom lokalne dalmatinske sredine te odražavajući ne samo vrijeme u kojem nastaju nego i neka prošla vremena, predstavljaju vrlo vrijedan povijesni izvor.
