摘要：U radu se analizira sedam bajki Ivane Brlić-Mažuranić koje nisu obuhvaćene zbirkom Priče iz davnine. Za autoričina su života četiri od njih bile objavljene u časopisima, a tri su ostale u rukopisima. Premda su neke od njih nakon autoričine smrti objavljene u knjizi Basne i bajke (1943) u izdanju Hrvatskoga izdavalačkoga bibliografskoga zavoda i u ponovljenom izdanju te knjige 1993, njihova je kritička i književno-povijesna recepcija gotovo u potpunosti izostala. U članku se bajke iščitavaju i kontekstualiziraju u odnosu na autoričin opus te s obzirom na koncepcije i predodžbe o djetetu u njima. Nastoji se definirati diskurzivna veza autoričina koncepta bajke i predodžbe o djetetu te artikulirati određene zajedničke poetičke, osobito neoromantičarske pretpostavke u oblikovanju narativnoga prostora bajki.
