摘要：Istina i istinitost u informaciji preduvjet su povjerenja na kojem se zasniva odnos komunikator – medij – recipijent. Istinitost i objektivnost neosporno čine temelj medijske vjerodostojnosti. Riječ je o procesu stvaranja povjerenja čija gradnja traje dugo, a koje može u trenu nestati. Osim toga, istina i vjerodostojnost osiguravaju novinarsku kvalitetu. Budući da pišu za Druge, novinari su i odgovorni za stvaranje slike o Drugom. Pri tome se često (ne)svjesno obilno koriste stereotipima kao ustaljenim obrascima opisivanja karakternih osobina, koji se mehanički usvajaju i koji mogu biti zapreka u preuzimanju kasnijih iskustava, posebice kada je riječ o negativnim prikazima. Nerijetko su za stvaranje loših slika o Drugima odgovorni upravo novinari koji gotovo svakodnevno prelaze tanku granicu između nespretno sročenoga izraza i oštroga, gotovo klevetničkoga suda. Riječ je o društveno štetnim oblicima novinarske komunikacije u koje ubrajamo ideologiju, medijsku manipulaciju (dezinformacija, pogrešna informacija i prikriveno oglašavanje), klevetu i govor mržnje. Koliko novinari poštuju osnovne novinarske principe u izvještavanju (istina, objektivnost) te koriste li u svom diskursu društveno štetne komunikacijske forme provjerili smo na primjeru predsjedničke kampanje koja se pokazala važnim političko-društvenim, ali i medijskim događajem. Metodom kvalitativne i kvantitativne analize sadržaja u više od mjesec dana analizirano je 719 priloga u trima dnevnicima: Jutarnjem listu, Večernjem listu i Vjesniku.
关键词：istina; objektivnost; vjerodostojnost medija; stereotipi; društveno štetne komunikacijske forme
