摘要：Cilj rada je ispitati uspješnost modela restorativne pravde (izvansudske nagodbe), odnosno, medijacije između osumnjičenika (počinitelja kaznenog djela) i oštećenika (žrtve kaznenog djela) u Stručnoj službi za izvansudsku nagodbu u Zagrebu. Riječ je o modelu izvansudske nagodbe koji se provodi tijekom predpripremnog kaznenog postupka prema maloljetnicima i mlađim punoljetnim osobama, počiniteljima kaznenih djela. Istraživanje je provedeno na uzorku od 209 počinitelja kaznenih djela koji su u razdoblju od srpnja 2006. do kraja 2009.g. bili uključeni u proces izvansudske nagodbe. Evaluacija je rađena u odnosu na nekoliko ključnih aspekata izvansudske nagodbe, konkretno, kroz provjeru kriterija za primjenu izvansudske nagodbe, obilježja osumnjičenika i oštećenika, obilježja kaznenog djela, obilježja procesa provedbe izvansudske nagodbe, odluku državnog odvjetništva i recidivizam osumnjičenika (počinitelja). Podaci su prikupljeni pomoću upitnika, uvidom u dokumentaciju Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu i Stručne službe za izvansudsku nagodbu Zagreb, a obrađeni su na deskriptivnoj razini. Rezultati ukazuju na očekivanu razinu uspješnosit ove neformalne sankcije te idu u prilog nastojanjima stručnjaka za daljnim širenjem i razvojem ovog modela u Republici Hrvatskoj.
关键词：izvansudska nagodba; nagodba između žrtve i počinitelja; počinitelji kaznenih djela; maloljetne i mlađe punoljetne osobe; evaluacija; recidivizam
