摘要：Zaštita integralne čovjekove sredine, povezanost kulturnog i prirodnog ambijenta, vrednovanje spomenika u kontekstu - neka su od osnovnih obilježja konzervatorskog djelovanja Cvita Fiskovića. Analitičkom obradom dostupne građe ovdje su opisani kapitalni konzervatorski zahvati provedeni u Splitu u jeku poslijeratne obnove 1946 godine. Njegovom zaslugom mnogim spomenicima tada je sačuvana cjelovitost i ozračje podneblja u kojem su nastali. Neki od spomenika po prvi put su podrobno proučeni, istraženi i snimljeni, a objavljene studije unijele su ispravke u prijašnje datiranje i prikaze tretiranih cjelina. To sustavno protokoliranje i znanstveno interpretiranje svih izvedenih zahvata razlikovalo je Cvita Fiskovića od čitave tadašnje prakse. Cilj ovog rada upravo je sintetizirati dostupne spoznaje iz njegovih zapisa o konzervatorskim metodama koje je primijenio, svjedočanstvima o stanju spomenika te didaktičkim prijedlozima za rješavanje problematike prezentiranja spomeničke baštine. U tom smislu valja spomenuti zahvate unutar Dioklecijanove palače, kao i zahvate na nekoliko srednjovjekovnih sklopova u Splitu. Strategija konzerviranja obuhvaćala je izolaciju vanjskog jugoistočnog ugla Palače, rekonstrukciju Srebrnih vrata, čišćenje sjevernog zida uklanjanjem ostataka bivše Vojne bolnice koja se nalazila u prostoru nekadašnjeg benediktinskog samostana Sv. Eufemije, manje preinake unutar Palače te početak iskopavanja Podruma. Rezultati ovih zahvata nedvojbeno su pokazali kako je Cvito Fisković nadmašio domete svojih preteča i produbio spoznaju razmatranog spomenika.
关键词：Cvito Fisković; poslijeratna obnova; Dioklecijanova palača; Sv. Eufemija; Sv. Mikula; konzervacija; spomenička baština
