期刊名称：Libellarium : Journal for the history of writing, books, and memory institutions
印刷版ISSN：1846-8527
电子版ISSN：1846-9213
出版年度：2009
卷号：1
期号：1
页码：51-74
出版社：Department of Library and Information Science
摘要：Čitateljska su se društva, poznata i kao gabinetto di lettura ili kazina, u Dalmaciji pojavila sredinom 18. stoljeća, postavši središtima društvenoga i kulturnog života regije. Premda su nastala prema uzoru na slična zapadnoeuropska, sjevernotalijanska i austrijska društva, njihov je broj u usporedbi sa zemljama Srednje i Zapadne Europe bio veoma malen. Usprkos tomu, njihovi su statuti iznimno dragocjen i koristan povijesni izvor, koji nam može razotkriti ne samo važnost koja je pridavana knjizi i čitanju već i mijenjanje odnosa prema čitanju tijekom vremena. Statuti čitateljskih društava također mogu poslužiti pri rekonstrukciji društvene strukture čitateljskih krugova, kao i interakcije i komunikacije samih članova. Oni mogu rasvijetliti i pitanje sudjelovanja žena u cjelokupnome društvenom i kulturnom životu, razotkriti unutrašnje funkcioniranje društva itd.Ovaj rad, koji se temelji na analizi statuta nekoliko čitateljskih društava 19. stoljeća, donosi nekoliko zaključaka. Ponajprije ukazuje na to da je u prvoj polovici 19. stoljeća članstvo u čitateljskim društvima još uvijek bilo determinirano položajem na društvenoj ljestvici i rezervirano samo za uzak krug obrazovanih. Premda je u Zapadnoj Europi čitateljstvo bilo znatno heterogenije, a članstvo u čitateljskim društvima otvoreno svim društvenim slojevima, u Dalmaciji je čitanje zadržalo obilježja ekskluzivnosti. Rad također ukazuje na to da se pojava koju pojedini povjesničari knjige i čitanja nazivaju „čitateljskom revolucijom” ili „revolucijom čitanja” u Dalmaciji zbila znatno kasnije, a čak i tada većinom u urbanim krajevima, te su stoga promjene u čitateljskim navikama bile uglavnom ograničenog dosega i utjecaja na cjelokupno društvo. Nadalje, rad ukazuje i na to da od 1840-ih godina čitanje zadobiva novu dimenziju, postajući dostupno i širim društvenim slojevima te gubeći pritom postupno svoje ekskluzivne karakteristike. Čitateljska društva, posudbene knjižnice i druge kulturne institucije utemeljene tijekom 1840-ih godina nisu svoje članstvo ograničavale društvenim parametrima. Jedini je uvjet bilo djelovanje za dobrobit nacije i njezino prosvjetljenje. Naposljetku, može se zaključiti da su se promjene na području kulture čitanja, koje su se u Srednjoj i Zapadnoj Europi zbile potkraj 18. stoljeća, u Dalmaciji dogodile tek krajem 19. ili čak početkom 20. stoljeća. Međutim, točnu procjenu promjene odnosa prema čitanju i rastu njegove važnosti početkom 19. stoljeća teško je dati bez analiza strukture članstva i čitateljskih navika samih članova te visine iznosa koji su izdvajani za nabavu nove građe i povećanje knjižnog fonda, a koje do sada još nisu učinjene u hrvatskoj historiografiji zbog nedostatka povijesnih izvora. Takvo bi istraživanje zacijelo dodatno rasvijetlilo ulogu koju su knjige i čitanje imali u Dalmaciji tijekom prve polovice 19. stoljeća.
