出版社：Faculty of Law, University of Zagreb, Department of Social Work
摘要：Longitudinalno praćenje djece koja odrastaju u dječjim domovima, koje se odvija kao sastavni dio projekta »Mogućnosti unapređenja skrbi za djecu u dječjim domovima i udomiteljskim obiteljima«, prošireno je ispitivanjem međusobnih odnosa djece u domu. U tu svrhu konstruiran je upitnik koji ima dobra psihometrijska obilježja, a njegovom faktorskom analizom ekstrahirana su tri faktora: agresivnost među djecom, međusobna podrška djece i seksualno uznemiravanje među djecom. U istraživanju su sudjelovala djeca oba spola u dobi od 10 do 19 godina (N =229). Djeca i mladi podjednako često iskazuju nazočnost prosocijalnog i podržavajućeg ponašanja, kao i uzajamnog agresivnog ponašanja. Djeca koja percipiraju veću razinu agresivnosti u domu dobivaju manje socijalne podrške, doživljavaju veći svakodnevni stres, imaju lošiju sliku o sebi te imaju više psihičkih poteškoća, a i sami se socijalno nepoželjnije ponašaju. U interpretaciji podataka sudjelovali su i odgajatelji i djeca u fokusnim grupama, u kojima su iskazali da je podržavajuće ponašanje među djecom rijetko, dok je agresivno ponašanje često. Za unapređivanje situacije odgajatelji predlažu obiteljski tip života i povoljniji omjer zaposlenih i djece, a djeca predlažu bolji društveni život i sportske aktivnosti. U zaključku se naglašava nužnost osiguravanja života bez vršnjačkog nasilja djeci u domovima te se predlaže dodatna izobrazba odgajatelja za djelotvorno suočavanje s vršnjačkim nasiljem, razvoj prosocijalnog ponašanja djece kao i neke objektivne organizacijske promjene koje će unaprijediti kvalitetu života djece i odgajatelja.
