期刊名称：MEDIANALI - International scientific journal of media, journalism, mass communication, public relations, culture and society
印刷版ISSN：1846-436X
出版年度：2007
卷号：1
期号：2
页码：87-102
出版社：Sveučilište u Dubrovniku
摘要：Osjetila su obavila svoj posao i prenijela manje ili više izobličenu izvornu pošiljateljevu poruku. Primatelj tada primljene nizove signala, kodova, neovisno o tome jesu li to znakovi, zvukovi, slike, simboli ili njihove kombinacije, tumači sam sebi spajajući ih u suvislu cjelinu, koliko mu to mogućnosti dopuštaju. Prvu moguću smetnju može predstavljati njegova sposobnost razumijevanja medijskih poruka – jasno određenje da se radi o medijskome prikazu djelića zbilje, a ne o stvarnosti. Moglo bi se postaviti pitanje: Pa tko to ne zna? Premda bi mogao slijediti brzopleti odgovor da svatko zna razliku između medijske poruke i stvarnosti, on nije točan. Razliku znaju samo osobe odgojene za primanje medijskih poruka. Ili, kako piše u priručniku o odgoju za medije Život s medijima: „Poznavati abecedu i znati čitati, danas kad već prevladava (medijska) vizualna kultura, nije više dovoljno. Dok upozoravamo na klasičnu nepismenost, prisutnu i u najrazvijenijim dijelovima svijeta, previđamo da smo mi u manje razvijenim državama analfabeti ništa manje kobne vrste: medijski nepismeni.“16 Tek kad su odgojeni za razumijevanje medija, ljudi stvaraju predodžbu primljenih medijskih znakova, slika, zvukova i simbola kakvi bi trebali (mogli) biti u stvarnosti. Nepismenome čovjeku znakovi jao ništa ne znače, a pismeni ih čitajući u svome mozgu može protumačiti jaukom vjernim kao da ga je uistinu čuo. Tko ne zna čitati notne zapise, može samo gledati čudne znakove poredane na papiru, dok ih znalac može u svojem mozgu pretvoriti u glazbu i zaključiti sviđa li mu se ona ili ne.
关键词：komuniciranje;medijski prikaz stvarnosti;kodiranje poruke;smetnje u kanalu
