摘要：U hrvatskom medijskom prostoru i s vlasničkog i s radničkog aspekta vlada prilična konfuzija. Postoje državna i mješovita medijska poduzeća (malo država, malo privatne i privatizirane banke), posve privatni mediji za koje nije do kraja utvrđeno kako su nastali te mediji u stranom vlasništvu. S druge strane, imamo stalno zaposlene novinare, one koji su tzv. zaštićeni honorarci (plaća im se paušal i neki doprinosi), te one bez ikakvih ugovora, koje nikakvo pravo ne štiti. Uzrok takvoj situaciji je nepostojanje pravne legislative (što je greška države), i nedostatak dobre volje poslodavaca da se to promijeni. Sve je to uzrokom što novinari danas više nemaju strah od politike, kao početkom devedesetih, nego strah od vlasnika medija, njihove moći i neograničenog utjecaja na egzistenciju svojih radnika. Novinari prihvaćaju rad bez ugovora ili s nelegitimnim ugovorima. Ni stalno zaposleni nisu uvijek u pravno zaštićenom statusu. Zbog toga je za Sindikat novinara Hrvatske najlogičniji cilj Nacionalni kolektivni ugovor koji će omogućiti da novinari budu egzistencijalno sigurni.
