摘要：Epizootiološka situacija s trihinelozom svinja u Republici Hrvatskoj, posebice u njezinim istočnim županijama nije povoljna. Službena metoda pretrage mesa svinja umjetnom probavom, s obzirom na svoju osjetljivost, može spriječiti oboljenje ljudi, ali je nedostatna u uspješnom suzbijanju lanca širenja trihineloze. ELISA kao osjetljiva metoda pretrage, mora pronaći svoje mjesto u epidemiološkim istraživanjima i monitoringu uzgoja svinja nekih područja Republike Hrvatske, pa i pojedinačnih farmskih uzgoja, radi određivanja epizootiološkog statusa promatrane populacije svinja. Na ovaj se način za života mogu izdvojiti sve sumnjive svinje (pozitivne, lažno pozitivne, ali i lažno negativne), a preostali dio populacije se zatim može klati bilo u registriranim klaonicama, bilo u obiteljskim gospodarstvima, bez bojazni da će se previdjeti svinje s trihinelozom ispod detekcije mogućnosti klasične trihineloskopije. Uvođenje imunoenzimnog testa na liniji klanja svinja kao jedine metode pretrage nije moguće, i to prvenstveno radi pojave manjeg broja lažno negativnih životinja, koje u epidemiološkom smislu predstavljaju veliki rizik u lancu širenja ove bolesti, a u određenim okolnostima mogu dovesti i do oboljenja ljudi.
