摘要：Zakonski akti koji su ure!ivali podrucje sigurnosti hrane donošenjem tzv. higijenskog paketa uredili su odnose subjekata u poslova- nju s hranom i nadležnih inspekcijskih službi. Time je legislativom preuzetom iz EU ujednacen pristup sigurnosti hrane. Radi postiza- nja visoke razine zaštite zdravlja i života ljudi, propisi o hrani moraju se temeljiti na analizi rizika. Procjena rizika temelji se na dostu- pnim znanstvenim dokazima i mora se obavljati se na neovisan, objektivan i transparentan nacin. Mora se usvojiti pristup temeljen na procjeni rizika, u kojemu ce se na uravnotežen nacin primjenjivati najprikladnija i najucinkovitija sredstva za suzbijanje opasnosti vezanih uz bolesti koje se prenose hranom. Proces procjene rizika mora biti odvojen od procesa upravljanja rizikom. Subjekti u poslo- vanju s hranom i hranom za životinje moraju uspostaviti i provoditi redovite kontrole higijenskih uvjeta u svim fazama proizvodnje, prerade i distribucije hrane, osim na razini primarne proizvodnje i pripadajucih djelatnosti, u svakom objektu pod njihovom kontro- lom, preventivnim postupkom samokontrole, razvijenim u skladu s nacelima sustava HACCP-a. Provedba postupaka temeljenih na nacelima HACCP-a, zajedno s primjenom dobre higijenske prakse, jedan su od najvažnijih cimbenika u osiguravanju odgovornosti subjekata u poslovanju s hranom.
