摘要：Sažetak Malahitno zelenilo (MZ) se tradicionalno koristi kao trifenilmetanska boja u tekstilnoj industriji, kao pigment te kao prehrambeni aditiv. U uzgoju riba koristi se kao vrlo učinkovit fungicid, parasiticid, antiprotozoan i bacteriocid. U organizmu ribe MZ se metabolizira u leukomalahitno zelenilo (LMZ) koji se zbog svojih lipofilnih svojstava zadržava u masnom tkivu kroz duže vrijeme. Brojna istraživanja in vitro i in vivo pokazala su citotoksična, te karcinogena, mutagena i teratogena svojstva MZ i LMZ. Zbog toga je primjena MZ zabranjena u životinjskih vrsta namijenjenim ishrani u Sjedinjenim Državama odnosno zemljama Europske Unije. Usprkos zabrani MZ se još uvijek koristi u intenzivnom ribnjačarstvu te su ostaci MZ i LMZ najčešći u incidenciji nedozvoljenih tvari u proizvodima akvakulture. Zbog toga je Europska Unija propisala granicu najmanje zahtjevane učinkovitosti izvedbe metoda (MRPL, eng. minimum required performance limit) od 2 μg/kg za određivanje MZ i LMZ. Danas se za kvanifikaciju ostataka MZ i LMZ u tkivima riba primjenjuju metode tekućinske kromatografije i tekućinske kromatografije tandemske spektrometrije masa. Usprkos zabrani korištenja u zemljama Europske Unije sustavno se pronalaze povišene koncentracije MZ i LMZ u svim vrstama ribe i ribljih proizvoda. U periodu od 2002. do 2011. godine sustavom brzog uzbunjivanja za hranu i hranu za životinje (RASFF, eng. Rapid Alert System for Food and Feed) povišene koncentracije MZ i LMZ utvrđene su u 123 uzorka riba i proizvoda. Najveći broj od 50 uzorka zabilježen je 2005. godine. U ukupnom broju pozitivnih uzoraka 47 uzoraka podrijetlom je iz Vijetnama, 12 iz Indonezije, 10 iz Kine i 3 iz Tailanda odnosno 58,5 % uzoraka podrijetlom je iz Azije. Prema tome kontrola MZ i LMZ je izrazito važna za zaštitu zdravlja potrošača.
