出版社：Institut za migracije i narodnosti / Institute for Migration and Ethnic Studies, Zagreb
摘要：Hrvatsko tržište rada karakterizira niska stopa aktivnosti stanovništva, visoka stopa nezaposlenosti, naglašen problem dugotrajne nezaposlenosti i visoka strukturalna neusklađenost ponude i potražnje. Zbog razmjerno velika udjela neslužbenoga gospodarstva postoji velika razlika između administrativnoga i anketnoga evidentiranja nezaposlenosti. Analiza stanja na tržištu rada Hrvatske pokazuje da su još uvijek prisutni značajni strukturalni problemi (nefleksibilnost, neusklađenost ponude i potražnje s obzirom na zanimanje i obrazovanje i sl.). Kreiranje novih radnih mjesta još je vrlo ograničeno. Stope zaposlenosti muškaraca i žena te zaposlenosti mladih među najnižima su u usporedbi s EU-27 i daleko od ostvarivanja Lisabonskih ciljeva. Visoka stopa ekonomske neaktivnosti upućuje na neiskorištenost postojećeg potencijala radne snage. Provedeno istraživanje pokazuje da su kontinuirano prijavljene potrebe za radnicima 25 puta veće od godišnjeg broja odobrenih radnih dozvola strancima od 1992. do 2006., dok je taj broj 1991. bio zanemariv. S obzirom na takvo stanje Hrvatska je još vrlo strogo protekcionistički orijentirana prema zapošljavanju stranaca, no činjenica je da će se takva situacija ulaskom u EU vrlo brzo morati promijeniti. Može se zaključiti kako do 2010. ne treba očekivati velike promjene u migracijskim tijekovima ni značajnije pomake kretanja zaposlenosti i nezaposlenosti. Iako otvaranje granica, s jedne strane, znači mogućnost veće emigracije hrvatske radne snage, prema očekivanjima takva se kretanja ipak neće dogoditi. Vjerojatnije je da će otvaranje granica biti povezano s većom mobilnošću radnika, kako iz Hrvatske u druge zemlje tako i prema Hrvatskoj.
