出版社：Institut za migracije i narodnosti / Institute for Migration and Ethnic Studies, Zagreb
摘要：Članak polazi od nedavne izjave kancelarke A. Merkel da je multikulturalizam u Njemačkoj mrtav. Autor upozorava na nepovoljne uvjete za razvitak multikulturalizma u Njemačkoj. To su historijski razlozi i osobito iskustvo nacizma, ali i njemačka socijalna država. Naime strani radnici u Njemačkoj, mada bez političkih prava i društveno neintegrirani, uživali su visoki stupanj radnih i socijalnih prava, uključujući veliku sigurnost zaposlenja. U tome se njihov položaj bitno razlikovao od američkih radnika (imigranata), zbog čega njemačkim imigrantima borba za građanska prava nije bila u prvom planu. Stoga se »kriza multikulturalizma« javila s »drugom generacijom« (djecom) useljenika, koji su se u vrijeme krize i sve veće deregulacije tržišta rada našli prvi na udaru. Ostali su društveno neintegrirani te bez građanskih i političkih prava. Zanimljivo je da su crkve u Njemačkoj, ponajprije protestantska, prednjačile u nastojanjima da se na imigrante počne gledati i u kulturnom (humanom) smislu te tako prve priznale da je Njemačka postala multikulturalno društvo. No taj pojam i koncept u Njemačkoj su ostali nedorečeni, kako u teorijskom tako i političkom smislu. Ipak, stekli su stanovitu naklonost, uglavnom u dijelu liberalnodemokratskih krugova (u čemu je prednjačila stranka Zelenih), više u simboličnom smislu suprotstavljanja ksenofobiji i kulturnoj isključivosti njemačkoga društva. Kada je multikulturalizam optužen za nastanak »paralelnoga društva«, odrekle su ga se i desnica i ljevica, i to u korist (prividno) neutralnoga koncepta integracije. Autor dokazuje da je Njemačka postala i ostala multikulturalna, mada ne i multikulturalistička zemlja.
