出版社：Institut za migracije i narodnosti / Institute for Migration and Ethnic Studies, Zagreb
摘要：Autori postavljaju kriterije odabira modela mjerenja migracijskog potencijala, izabiru model te ga primjenjuju na Hrvatsku. Utvrđuju praktičnu i znanstvenu relevantnost hrvatskoga slučaja, posebno njegovu važnost za poboljšanje izabranog modela. Usredotočuju se na primjenu mikroanalitičkog modela procjene migracijskog potencijala u Srednjoj i Istočnoj Europi, autora Heinza Fassmanna i Christiane Hintermann. Primjenjujući njihov model autori su procijenili da je ukupni migracijski potencijal Hrvatske 12,5%, tj. 460.000 osoba starijih od četrnaest godina. Vjerojatni migracijski potencijal prema istome modelu obuhvaća 2,5% populacije starije od četrnaest godina, tj. ukupno 92.000 osoba, a stvarni migracijski potencijal 0,4% populacije RH starije od četrnaest godina, tj. ukupno 14.700 osoba. Potencijalni migranti pripadaju i u hrvatskom slučaju mlađem dijelu populacije koja pred sobom ima još velik dio radnog vijeka, a značajno su zastupljeni i nezaposleni neoženjeni/ne udane te visokoobrazovane osobe. Dobiveni podaci također pokazuju da su regije s najvećim postotkom potencijalnih migranata one s najmanjim udjelom u BDP-u, a ne regije geografski najbliže potencijalnim imigracijskim zemljama. Autori ukazuju i na potrebu integriranja istraživačkog modela migracijskog potencijala. Objašnjavajuće postavke modela koji se temelje na teorijskim pretpostavkama korisnosti mjesta i subjektivno očekivane korisnosti, često se međusobno nadopunjuju prilikom interpretacije dobivenih podataka, a hrvatski slučaj pokazuje da su osobno migracijsko iskustvo te analitička mezorazina važni za razumijevanje stvaranja migracijskih preferencija.
关键词：migracija; migracijski potencijal; Hrvatska; migracijske teorije
