摘要：Bez obzira na razne definicije bioetičke edukacije u kliničkoj medicini važno je da je ona usmjerena prema studentu, liječniku i ostalom zdravstvenom osoblju, kojima treba pomoći da razumiju kako je pacijent središte svih interesa. Pri bioetičkoj edukaciji u kliničkoj medicini, osim praktičnog znanja o pitanjima koja se najčešće javljaju pri skrbi za pacijente, važno je poticati studente na stalno dograđivanje znanja o kliničkoj bioetici. Iako se bioetika u kliničkoj praksi kod nekih osnovnih poduka može učiti putem tečaja, načelno treba biti integrirana u trajnu edukaciju. Bioetiku u kliničkoj medicini na prvom mjestu trebaju poučavati iskusni kliničari, s jasnim kliničkim načelima i po mogućnosti s bioetičkom edukacijom. Medicinska profesionalnost potiče liječnike da postavljaju interese pacijenata iznad svojih interesa. Za dobro odvijanje biomedicinske etike u praktičnom radu potrebne su osobne karakteristike i profesionalne vještine zdravstvenih djelatnika. Ako mladi liječnici, zahvaljujući bioetičkoj edukaciji, posjeduju potrebne vještine pri donošenju etičkih odluka, to će pridonijeti autonomiji i zaštiti dostojanstva pacijenata. Formalno uključivanje edukacije medicinske etike u medicinski kurikulum izazvalo je rast broja etičkih kurikuluma s različitim ciljevima i metodama primjene. Kada se uvidjelo da nijedan model nije znatno bolji za edukaciju medicinske etike, konsenzusom su stvarana etička kurikuluma. Pri razmatranju smjernica za bioetičku edukaciju u kliničkoj medicini potrebno je najprije obratiti pozornost na pitanja koja su zajednička u svim granama kliničke medicine, a zatim razmotriti smjernice za bioetička pitanja koja su karakteristična za određenu specijalnost.
