摘要：Teškoće u učenju znanstvenog sadržaja, neiskrena i mitska slika znanosti i znanstvenika, nedovoljna integriranost tehnoloških i društvenih aspekata znanosti u znanstveni kurikulum, načelna, ali ne i stvarna implementacija modernih metodika u nastavi znanosti, neki su od osnovnih nedostataka znanstvenog obrazovanja. Posljedice su slab interes za znanost, neprimjenjivost znanstvenih znanja u svakodnevnom životu i nedovoljna znanstvena pismenost. Kao moguću alternativu takvom znanstvenom obrazovanju, autor rada postavlja STS (znanost-tehnologija-društvo) paradigmu. U radu je STS paradigma prikazana kroz četiri aspekta kurikuluma: funkciju, sadržaj, strukturu i slijed.
