摘要：Baviti se znanošću za mnoge znači primjenjivati različite metodološke, vrlo često statističke postupke koji bi trebali poslužiti znanstvenicima u poboljšanju razumijevanja određenog segmenta prakse i procesa koji se u njezinu sklopu događaju (Gay & Ariasian, 2000, 8). Zanimljiva je i još uvijek aktualna konstatacija američkog sociologa Petera L. Bergera (1963, 11) koji je utvrdio kako za većinu sociologa statističke tehnike imaju ritualnu funkciju prema kojima se odnose s istim strahopoštovanjem, neupućenošću i bojažljivošću kao siromašni seoski pop prema moćnim latinskim kadencama tomističke teologije. Za Bergera, međutim, statistički pokazatelji ne čine sociologiju (kao, možemo dodati, ni bilo koju drugu znanost), već oni postaju sociologijom samo kada su sociološki interpretirani, odnosno kada su postali sastavnim dijelom određenoga teorijskog okvira. Ova kritička opaska dobiva svoje puno značenje u kritičkom promišljanju znanosti i njezine pretežito epistemiološke funkcije, dakle iz perspektive stvaralaštva koje ne nastoji što točnije spoznati predmet svog interesa, već ga namjerava stvoriti. Kako bi znanost mogla postati dijelom stvaralačkog procesa, potrebna je temeljita kritička rasprava o njezinim osnovnim polazištima, a ne bespogovorno slijeđenje metodoloških rituala koji postaju sami sebi svrhom ili pak služe održanju predmeta svog istraživanja, a to je zatečeno stanje.
关键词：znanstvene paradigme; stvaralaštvo; akcijska istraživanja; stvaralački pristup znanosti
