摘要：Izraz ‘kriza čitanja filozofije’ sasvim sigurno izražava stanje svijesti o filozofiji i unutar nje, a još više način njezina čitanja od ponuđene nam kritike tumačenja i vrjednovanja. Za nju se navodi da ispisuje načine za iščitavanje svijeta iz kojeg bi iščitavač došao ne samo do sebe, već i do onoga što treba kao odgovor za ostvarenje sebe u svijetu. Jednu problemsku točku rasprave o krizi čitanja pronalazimo u aklamativnom prihvaćanju ili odbijanju napisanog i objavljenog, već prema senzibilitetu iščitavača u odnosu prema važećoj ideologiji. Također, u radu se tematizira i odgovornost kritičara filozofskih tekstova prema čitateljskoj publici, koja, kako rad ističe, i sama pati od nedostatka »pismenosti čitanja«. Kriza čitanja, u prvome redu filozofskih tekstova, u tekstu se razmatra kao slojevita pojava čiji su se elementi mogli samo naznačiti i predstavljaju osnovu za dalja promišljanja.
