摘要：Nezadovoljstvo odgojnim sustavom kao refleksija društvenog nedostatka svrhe i smisla. Što vrijedi učiti u školi? Problem opažaja na lingvističkoj razini – percepcija kao dekodiranje znakova. Pojam kao znak, «gledanje jezičnošću». Teorije opažaja: shematski i doslovni opažaj, prepoznavanje funkcije i zamjećivanje oblika. Objektivnost i modeli stvarnosti. Prilagođavanje opaženog dostupnim kategorijama; zašto mozak stvara «optičke varke»? Problem slobode i čovjek-mašina. Teorije «umjetničkog htijenja» i «povijesti umjetnosti bez imena»: sloboda ili nužnost, povijesna uvjetovanost; «oblici gledanja». Što je slučaj? Znanstvene jednadžbe i istina kao ujednačena struktura. Paradoksi kvantne fizike; učimo li uopće djecu što kaže znanost ili s tim ne možemo izaći na kraj? Red i samosličnost prirode u Pitagorinu proporcionalnom sustavu kao temelj za strukturalnu korelaciju među nastavnim predmetima u školi. Nadrastanje ograničenih iskustava naših osjetila promjenom perspektive – um i spoznaja u stvaranju smisla.
