摘要：Temeljni cilj suvremenog znanstvenog obrazovanja je prirodoznanstveno opismenjavanje. Edukacijski standardi prirodnih znanosti u svijetu (AAAS, 1993; NRC, 1996) ističu nužnost razumijevanja prirode znanosti (NOS – Nature of Science) kao jednog od čimbenika za razvoj znanstvene pismenosti. Međutim, edukacijska istraživanja učestalo ukazuju na nepostojanje adekvatnog epistemološkog poimanja znanosti i znanstvenog istraživanja (SI – Scientific Inquire) kod učenika, ali i budućih učitelja znanosti. Kao alternativa funkcionalnom razumijevanju i spoznaji prirode znanstvenih znanja, u ovom se radu postavlja edukacijski konstruktivizam prožet elementima prirode znanosti koji se eksplicitno uvode u istraživačku nastavu fizike. U ovom istraživanju takav je pristup uspoređen s tradicionalnom paradigmom poučavanja i učenja znanosti. Mjereno je razumijevanje temeljnih aspekata prirode znanosti: promjenjivost znanstvenih znanja, razlika između opažanja i zaključivanja, društvena i kulturna ukorijenjenost, mit znanstvene metode, kreativnost i mašta u znanstvenom poduhvatu, znanstvena teorija i znanstveni zakon, subjektivnost i objektivnost u znanosti prije i poslije podvrgavanja različitim pristupima učenja znanstvenih sadržaja. Rezultati predtesta ukazuju na postojanje miskoncepcija u svim aspektima prirode znanosti (≥66%), dok je pozitivan učinak na razumijevanje prirode znanosti s obzirom na konstruktivističko eksplicitni pristup na posttestu kod eksperimentalne grupe izraženiji nego kod tradicionalne (kontrolne) grupe. Ovo istraživanje ukazalo je na: (a) postojanje tipičnih epistemoloških miskoncepcija o znanosti, (b) blago značajniju učinkovitost suvremene konstruktivistički orijentirane nastave na razumijevanje aspekata prirode znanosti i (c) neke metodološke specifičnosti mjerenja aspekata prirode znanosti.
关键词：konstruktivistička nastava; priroda znanosti; tradicionalna nastava; znanstveno istraživanje
