摘要：U razvijenim zemljama krajem XX. stoljeæa dogodile su se važne društvene promjene koje su se očitovale u mnogim segmentima suvremenog društva. Posebno su važne promjene u školstvu. Škole u postindustrijskom društvu transformiraju se od institucija za elementarno opismenjivanje koje razvijaju poslušnost i nekreativnost u institucije u kojima se uvažavaju potrebe i cjelovitost individualnih mogućnosti njenih korisnika. Da bi se to moglo ostvariti umjesto predavačkog pristupa prihvaća se narativni pristup u kojem sudionici odgojnog procesa u lokalnom kontekstu stvaraju svoju (pri)povijest – kulturu, uvažavajući pri tome i sve ostale pripovijesti koje svojom raznolikošću doprinose obogaćivanju ljudske prirode – kulture. U suvremenom postindustrijskom društvu profesionalna uloga učitelja ne može se svesti na ulogu službenika čija je osnovna zadaća ostvarivanje tuđih ideja i naputaka, već se od učitelja očekuje da bude kreativan, refleksivan, kritički orijentiran profesionalac, učitelj akcijski istraživač, a od škole da bude u isto vrijeme mjesto učenja kako djece tako i odraslih. Za novu profesionalnu ulogu učitelja bitno je razumjeti svoje sugovornike (učenike) i postići s njima dogovor oko zajedničkih ciljeva. Dakle, uspješnost odgojnog djelovanja ovisi o uspješnosti komunikacije.
关键词：Komunikacija; škola; postindustrijsko društvo; učenik; učitelj
