摘要：Simbiozna fiksacija dušika ima jedinstvenu ulogu u održivoj poljoprivredi, jer iskorištavanje ovoga prirodnog procesa omogućuje značajnu redukciju mineralne gnojidbe dušikom. Pri tome, selekcija visoko učinkovitih sojeva simbioznih fiksatora dušika je od presudne važnosti za uspjeh predsjetvene bakterizacije leguminoza, zbog toga što se sojevi kvržičnih bakterija značajno razlikuju po svojoj učinkoviotsti, kompetitivnosti i kompatibilnosti. Cilj ovih istraživanja je provjera simbioznih karakteristika autohtonih i referentnih sojeva Bradyrhizobium japonicum i Bradyrhizobium elkanii te njihove kompatibilnosti sa različitim sortama soje u agroekološkim uvjetima istočne Slavonije. Tijekom dvogodišnjih istraživanja postavljeni su dvofaktorijelni poljski pokusi po metodi slučajnog bloknog rasporeda u pet repeticija. Dobiveni rezultati ukazuju da su svi korišteni sojevi B. japonicum pozitivno djelovali na sva promatrana svojstva, a posebno na prinos, kao najvažniji parametar u uzgoju soje. Najveća masa suhe tvari kvržica utvrđena je uz primjenu autohtonog soja B. japonicum S69 koji je izoliran iz sličnih agroekoloških uvjeta. U pokusu korišten soj B. elkanii S 76T, iako po broju kvržica najbolji, uvjetovao je pojavu kloroze lista u vrijeme pune cvatnje. Utvrđene su značajne razlike u nodulaciji u odnosu na korištene sorte soje Ika i Nada. Značajan nedostatak oborina u 2002. godini odrazio se na sva istraživana svojstva, u odnosu na 2001. godinu. Najveći sadržaj ukupnog dušika u nadzemnom dijelu biljke, kao i najviši prinosi zrna soje, ostvareni su uz primjenu autohtonih sojeva B. japonicum S69 i S75. Dobiveni rezultati ukazuju da se navedeni autohtoni sojevi odlikuju najvećom simbioznom učinkovitošću i da bi mogli poslužiti za proizvodnju cjepiva za predsjetvenu bakterizaciju soje na ovom području.
