摘要：Namjenska proizvodnja kukuruza (Zea mays L.) za vlažno zrno i klip ima prednosti u usporedbi s proizvodnjom suhog zrna, budući da se mogu uzgajati hibridi dulje vegetacije i zato što nema troškova sušenja. Dvogodišnji pokusi provedeni na pokušalištu Maksimir Agronomskog fakulteta u Zagrebu imali su za cilj istražiti utjecaj naknadnih rokova sjetve na prinos i kvalitetu vlažnog zrna i klipa kukuruza u usporedbi s onim iz optimalnog roka sjetve. Hibridi kukuruza vegetacijskih skupina FAO 200 (PR39K38) i 300 (PR38P05) sijani su unutar optimalnog i dva naknadna roka sjetve i uzgajani u uvjetima intenzivne agrotehnike. Prvi naknadni rok sjetve bio je sredinom svibnja, a drugi početkom lipnja. Prinos zrna i klipa značajno je opao u naknadnim rokovima u usporedbi s optimalnim rokom sjetve, unatoč činjenici da su istraživani hibridi dostigli stadij fiziološke zrelosti prije prvih jesenskih mrazeva. Pad prinosa u naknadnim rokovima sjetve prvenstveno je rezultat manjeg broja zrna na klipu, a dijelom i smanjene mase 1 000 zrna. Oba hibrida ostvarila su sličan prinos klipa, ali je hibrid dulje vegetacije (PR38P05) imao značajno veće prinose zrna od hibrida kraće vegetacije (PR39K38,) jer je potonji hibrid imao značajno manji indeks krunjenja (82,1 %) od prvoga (87,0 %). Rok sjetve i vegetacijska sezona nisu utjecali na sadržaj proteina i masti u zrnu. Hibridi se također nisu razlikovali po sadržaju proteina, dok je PR38P05 imao apsolutno mali, ali značajno veći sadržaj masti u zrnu od PR39K38. Za proizvodnju vlažnog zrna i klipa u naknadnimm rokovima sjetve do prve dekade lipnja mogu se uspješno uzgajati hibridi grupa FAO 200 i 300 uz zadržavanje kvalitete, ali niže prinose, u usporedbi s onim iz optimalnog roka sjetve.
关键词：proteini; masti; indeks krunjenja; sadržaj vode u zrnu; fiziološka zrelost
