摘要：Bakterije mliječne kiseline (BMK) su uobičajeni sudionici crijevne mikroflore ljudi i životinja. One imaju važnu ulogu u održavanju ravnoteže gastrointestinalne (GI) flore, na koju mogu utjecati različiti faktori poput prehrane (hrane) antimikrobnih supstancija i stresa. Pomoću makrodilucijske i mikrodilucijske metode u tekućoj podlozi te metode difuzije na agar pločama, određene su minimalne inhibicijske koncentracije (MIC) i minimalne baktericidne koncentracije (MBC) šest (6) antibiotika koji se svakodnevno upotrebljavaju u humanoj medicini za 8 sojeva BMK. Učinak penicilina G i ampicilina na BMK probavnog sustava testiran je također in vivo na laboratorijskim miševima. Laktobacili su se pokazali osjetljivim na penicilin G, na ampicilin (derivati penicilina) i na eritromicin (makrozidni antibiotik) prilikom testiranja in vitro. Klindamicin (piranozidni antibiotik) je pokazao umjereni inhibicijski učinak. Svi sojevi BMK pokazali su se otpornim na kanamicin i neomicin (aminoglikozidni antibiotici). Od svih testiranih BMK posebno se otpornim na eritromicin i klindamicin pokazao L. salivarius IM 124. Učinak oralno primjenjenog ampicilina, na broj BMK u stolici miševa nije statistički dokazan. Utjecaj penicilina G na broj BMK kod miševa pokazao se signifikantnim, ali to nije bio slučaj s oralno primijenjenim BMK.
关键词：antibiotici; inhibicijski učinak; bakterije mliječne kiseline; probavni sustav
