摘要：Proizvodnja magarećeg mlijeka jedna je od mogućnosti gospodarske afirmacije dijela populacije magaraca. Primorsko-dinarski magarac brojnošću je dominantan, no, strukturalne promjene u ruralnim sredinama tijekom posljednjih desetljeća potisnule su ga u skupinu ugroženoga genetskog naslijeđa. Cilj istraživanja bio je utvrditi utjecaj stadija laktacije i sezone na proizvodni potencijal, laktacijske odlike, kemijski sastav i higijensku kvalitetu mlijeka primorsko- dinarskih magarica. Utvrđena prosječna proizvodnja mlijeka magarica iznosila je 172,12 mL/ mužnji uz prosječan udjel mliječne masti od 0,33 %, bjelančevina 1,55 % i laktoze 6,28 %. Srednja vrijednost broja somatskih stanica je 4,09 log mL-1 a mikroorganizama 3,58 log mL-1. Utjecaj stadija laktacije na količinu mlijeka i udjel suhe tvari bio je značajan (P<0,01), kao i na udjel mliječne masti i bjelančevina u mlijeku (P<0,05). Utvrđen je i značajan utjecaj sezone na proizvodnost, udjel suhe tvari i mliječne masti (P<0,001), kao i udjel bjelančevina u mlijeku (P<0,01). Proizvodnost primorsko- dinarskih magarica u pašnom sustavu držanja relativno je skromna, no, izravne i neizravne koristi od ovakvog vida proizvodnje višestruke su radi čega treba nastaviti razvijanje tehnologija ovog vida proizvodnje.
