摘要：Krmni grašak (Pisum sativum L.) postaje sve zastupljenija krmna mahunarka na oranicama Republike Hrvatske. Zrno graška sadrži 20-30% bjelančevina, koristi se bez termičke obrade u ishrani različitih vrsta i kategorija stoke, a uz stabilan prinos osigurava značajan dohodak po hektaru. Dvogodišnjim istraživanjima (od 2005. do 2006.) utvrđivan je utjecaj učinkovitosti bakterizacije sjemena ozimog graška cv. Maksimirski rani i prihrane dušikom na broj i masu suhe tvari kvržica na korijenu graška (g/biljka-1), prinose i kvalitetu zrna graška cv. Maksimirski rani u smjesi s pšenicom cv. Sana. Prije sjetve izvršena je predsjetvena bakterizacija sjemena graška sojem Rhizobium leguminosarum bv. viciae 1001 iz zbirke Zavoda za mikrobiologiju Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Ukupno najveći broj kvržica na korijenu graška utvrđen je na bakteriziranoj varijanti (43 kvržica/biljka), kao i masa suhe tvari kvržica (0,219 g/biljka-1). Najveći broj mahuna (19,0) i zrna po biljci graška (60) utvrđen je na bakteriziranoj varijanti. Najveća masa 1000 zrna (132 g) i masa zrna po biljci graška (7,93 g) također je utvrđena na bakteriziranoj varijanti. Prosječni prinosi zrna graška cv. Maksimirski rani iznosili su od 2949 kg ha-1 (kontrola) do 3353 kg ha-1 (bakterizacija). Na temelju ovih istraživanja možemo zaključiti da je najveći prinos zrna (3353 kg ha-1) i sirovih bjelančevina (833 kg ha-1) ostvaren bakterizacijom zrna ozimog graška cv. Maksimirski rani. Bakterizacija sjemena istraživanog kultivara graška Maksimirski rani sojem Rhizobium leguminosarum bv. viciae 1001 utjecala je i na veću proizvodnju mlijeka po hektaru u odnosu na kontrolu i varijantu prihranjivanu dušikom.
